Ex Auro – Ritam i strast flamenka na ovogodišnjem Festivalu tolerancije

0
25
Foto: Slavko Rajh

U sklopu Festivala tolerancije, koji se u Zagrebu održava 15. godinu zaredom, glazbeni program obogatit će grupa Ex Auro, svjetski jazz fusion rođen iz susreta Marie Keck, pjevačice i plesačice, i Tomaža Pačnika, pijanista. Duo u svojoj preradi izvodi pjesme u kojima se miješa indijska, turska, arapska, sefardska, romska, peruanska, argetinska i mađarska glazba – često u ritmu i i sa strašću flamenka.

Romskoj glazbi je svojstveno to, da je ona, zbog migracija Roma, ostavila trag u mnogim narodima, kulturama i utjecala na razvoj mnogih tradicija, tako da je teško govoriti, šta je bilo prije i što je utjecalo na što. Romi su piuovanjima dalje nosili te dijeliće kulture i tradicije sa sobom stvarajući lokalne specifičnosti. To nam je iznimno kao i strast, koja je u romskoj glazbi vrlo izrazita, govori za Phralipen Tomaž Pačnik, uoči koncerta grupe Ex Auro koji će se održati 8. srpnja 2021. godine na Bundeku.

Tako dvojac ove skupine voli slušati različite verzije romske glazbe, tradicionalne i moderne sastave, kao i one koji izvode elektroničku glazbu poput glazbene skupine Mitsoura. Na tom popisu nalaze se i  Ando Drom, Szalóki Ági, Taraf De Haidouks, Ferus Mustafov, Esma Redžepova te neizostavni Django Reinhardt.

2015. godine je plesno kulturno društvo CoraViento iz Ljubljane, u kojem je Pačnik sudjelovao kao plesač, produciralo plesni flamenko performans (NI)SEM. I dok je on u projektu sudjelovao kao pijanist, a Keck kao glavna protagonistica, upoznali su se i odlučili osnovati Ex Auro, u prijevodu skovan od zlata. Tako od 2017. godine putuju ib izvode zajedno, a prošle godine su izdali album koji će predstaviti zagrebačkoj publici na ovogodišnjem Festivalu tolerancije.

Ono što ističu kao posebnost svog glazbenog opusa jest flamenko prizvuk koji se prirodno nametnuo obzirom na iskustvo Marie Keck, koja je u Madridu jedna od poznatijih nešpanjolskih flamenko plesačica. Rodom iz Budimpešte, Keck nije strana etno glazba kao ni romska kultura. Pačnik je s druge strane flamenko motive počeo uključivati u svoje klavirske kompozicije te su na taj način stvorili fuziju zvukova koja ih je odvela do Španjolske, Srbije, Mađarske, Slovenije, Makedonije i Hrvatske.

Meni je flamenko bio veliki izazov i vrlo sam sretan da sam ga otkrio i počeo svirati na klaviru, pošto je u flamenku najčešća gitara. Što nas najviše fascinira u flamenku jest strast koju nudi. Flamenko je vatren, što se vidi u plesu. Na površini ponekad sve izgleda jednostavno, ali u stvarnosti to je prilično zahtjevan žanr.

Svaka glazba, svaki glazbenik ili grupa ostavljaju utisak neovisno o stilu, završava Pačnik.

Sve to ostavlja tragove koji namjerno ili nenamjerno utječu na umjetnika. Možemo putovati od Deep Purplea i Pink Floyda, Ette James, Sade i Portisheada pa do Orbitala i Röjksoppa. Meni je osobno švedski pijanist Esbjörn Svensson promijenio život.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime