Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. godinu: Demokratske procese, ljudska prava i jednakost dominantno je obilježila epidemija

0
45
Foto: pixabay.com

Krajem veljače 2021. godine objavljeno je Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. godinu koje je posljednje u osmogodišnjem mandatu pučke pravobraniteljice Lore Vidović. Izvješće je temeljeno na analizi i ocjeni stanja prava i sloboda u Hrvatskoj, uključujući i povrede prava pojedinaca i ranjivnih skupina.

U 2020. godini broj otvorenih predmeta na temelju pritužbi ili na vlastitu inicijativu povećao se za 16 posto u odnosu na 2019. godinu. Najveći broj pritužbi zaprimljen je u području zdravstva (328), radnih i službeničkih odnosa (306), diskriminacije (266) i pravosuđa (206), a zatim slijede komunalne djelatnosti. Najveći pad pritužbi od 32 posto zabilježen je u području obiteljskog prava. Iako se bilježi blagi pad u predmetima diskriminacije temeljem nacionalnog podrijetla i rase, etničke pripadnosti ili boje kože, sa 271 slučaj u 2019. godini na 266 slučajeva u 2020. godini, ova osnova i dalje je najdominantnija jer je dio građana koji je uložio pritužbe po ovoj osnovi smatrao da je istovremeno diskriminiran i temeljem drugih obilježja pa se ona pojavljuje i među statističkim podacima za višestruku diskriminaciju. Također, u ukupnom broju slučajeva žene sudjeluju u većem broju (117) u odnosu na muškarce (103).

Godina 2020. donijela je dva nova izazova za sustav jednakosti

Rezultati analize, a koja je kao i prijašnjih godinama nastala na temelju sveobuhvatnih podataka dobivenih iz konkretnih predmeta, relevantnih istraživanja, javno dostupnih dokumenata te informacija nadležnih, mjerodavnih institucija, pokazali su da se za razliku od prijašnjih godina s najvećim izazovima susrelo javno zdravstvo što je direktna posljedica epidemije COVID-19. S rastom broja oboljelih, izraženije su postajale i “slabe točke” sustava javnog zdravstva, prvenstveno nedovoljan broj zaposlenih i otežan pristup zdravstvenim uslugama, dok su posljedice neulaganja u ustanove bile jasno vidljive nakon potresa… Jedan od najvećih tereta epidemije podnijeli su zdravstveni djelatnici, koji su svoje vrijeme, znanje, ali i zdravlje, stavili na raspolaganje za korist cijele zajednice, navodi se u Izvješću.

Početak epidemije otežao je pristup liječenju i nabavi lijekova za kronične bolesnike kojima su otkazani kontrolni pregledi i terapije, a otkazani su i termini specijalističkih pregleda i operacija dogovorenih prije donošenja epidemioloških mjera. Dodatni zdravstveni problemi za mnoge građane nastali su i kao posljedica mjere koja je odredila zbrinjavanje samo hitnih stanja te stanja uzrokovanih koronavirusom. Da se ne radi samo o subjektivnom dojmu građana priozašlom iz njihovog vlastitog straha govore i situacije u liječenju onkoloških pacijenata, a na temelju kojih se u Izvješću zaključuje kako su zabilježena višednevna kašnjenja s terapijom te zabrinutost za dostupnost lijekova zbog duga veledrogerijama. Unatoč tome, Pozivni centar za osiguranje zdravstvene zaštite onkološkim pacijentima, prijeko potreban za informiranje o osiguranju liječenja dok traje epidemija, započeo je s radom tek u studenom.

Sve veći stres kojem su građani izloženi od početka epidemije uslijed socijalnog distanciranja, straha od zaraze i liječenja, prilagođenih uvjeta rada i neizvjesnosti oko budućnosti te brige za članove obitelji, posebno starije životne dobi, a koji je još i dodatno pojačan u potresom pogođenim područjima pokazao je nedovoljnu efikasnost mjera za očuvanje mentalnog zdravlja koje, kako smatra pučka pravobraniteljica, treba uvrstiti u prioritete javnih politika, posebno jer RH od 2016. godine nema Nacionalnu strategiju razvoja mentalnog zdravlja.

Također, analiza stanja i posljedica krize uzrokovane epidemijom koronavirusa pokazala je nesrazmjer među društvenim skupinama pri čemu su najugroženije bile one društvene skupine koje su već u nepovoljnom društvenom ili ekonomskom položaju i u povećanom riziku od diskriminacije te je produbila nejednakosti i pokazala da su potrebni veći napori kako bi se uspostavilo prevednije i ravnopravnije društvo. Zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi upozoravao je na važnost prevencije u romskim naseljima kako bi se spriječilo širenje epidemije, ali osiguravanje uvjeta za očuvanje zdravlja i dostava sredstava za održavanje higijene nisu bili adekvatni. Uz to, kako se navodi u Izvješću, s porastom utjecaja epidemije mnogi su Romi ostali bez posla: Uz privremeno i stalno zaposlene, bez prihoda su ostali i mnogi koji su radili neprijavljeno, kao i oni koji su se bavili skupljanjem sekundarnih sirovina, zbog zabrane napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka.

Kao dobar primjer modela za prevladavanje epidemijom uzrokovanih poteškoća istaknut je projekt u Međimurskoj županiji kojim je Romima poboljšan pristup zdravstvenim ustanovama te u okviru kojeg su zaposlena tri Roma suradnika u zajednici, na romski su jezik prevedeni edukativni letci o održavanju higijene i mjerama za smanjivanje širenja COVID 19 te je nabavljeno i vozilo za obilazak naselja koje je poslužilo i kao mobilni ured.

Potresi pokazali slabosti u otklanjanju posljedica izazvanih elementarnim nepogodama

Potresi u ožujku i prosincu pokazali su slabosti vezane uz zaštićenost i mogućnost ostvarenja Ustavom i zakonima zajamčenih ljudskih prava pri katastrofama poput poplava i potresa, a koje su obilježile 2020. godinu. U Izvješću se navodi kako su mediji i društvene mreže pokazali da do građana, u prvim danima nakon potresa, ali i kasnije, nisu dolazile pravovremene i provjerene informacije o nadležnim tijelima i dostupnoj pomoći, a situaciju su dodatno komplicirale epidemiološke mjere i ograničenje kretanja. Javni prijepori oko financiranja obnove između Grada Zagreba i Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine te prigovori kako nisu dovoljno konzultirani neovisni stručnjaci, probudili su nepovjerenje u institucije. Pučka pravobraniteljica također podsjeća kako je prilikom donošenja Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije u rujnu 2020. ponovno ukazala na nužnost ravnoteže u određivanju prioriteta, s ciljem da se uz obnavljanje zgrada od javnog interesa uključe odmah i privatni domovi i to ponajprije oni koji pripadaju ranjivim skupinama te kako je neophodno olakšati podnošenje zahtjeva i prikupljanje dokumentacije.

Diskriminacija temeljem imovnog stanja

Pritužbe na diskriminaciju temeljem imovnog stanja u višestrukom su porastu, a na što je, između ostalog, utjecala i činjenica da u riziku od siromaštva živi gotovo trećina starijih od 65 godina te čak polovica starijih samaca. Na dodatni porast navedene diskriminacije utjecao je i prelazak brojnih pružatelja javnih usluga na elektroničku komunikaciju tijekom epidemije.

Diskriminacija na osnovi nacionalnog podrijetla i zločini iz mržnje

Na trećem mjestu po zastupljenosti slučajeva diskriminacije i dalje su slučajevi diskriminacije na osnovi nacionalnog podrijetla, pri čemu su u najtežem položaju pripadnici romske nacionalne manjine te srpski migranti, ističe se u Izvješću te zaključuje: Nažalost, nije došlo do značajnih pomaka u edukaciji o jednakosti i suzbijanju diskriminacije, kako opće tako i stručne javnosti.

Nejednakost temeljem rase, etničke pripadnosti ili boje kože te nacionalnog podrijetla prisutna je i u najrazvijenijim društvima u svijetu, te se često uočava kao strukturalni rasizam. To znači da se ne radi samo o rasizmu koji je rezultat osobnih predrasuda pojedinaca već on nastaje i reproducira se putem zakona, pravila i praksi na nivou institucija različite nadležnosti i različite razine institucionalne hijerarhije. Preduvjet za njegovo učinkovito suzbijanje je sustavno prikupljanje podataka o nacionalnoj i etničkoj pripadnosti korisnika javnih servisa, osobito u području zdravlja, zdravstvenog osiguranja, unutarnjih poslova, socijalne skrbi i obrazovanja, a kao pozitivan primjer u Izvješću pučke pravobraniteljice navodi se napredak ostvaren suradnjom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva unutarnjih poslova, s ciljem unaprjeđenja praćenja zdravstvenog stanja i socijalnih determinanti zdravlja pripadnika romske nacionalne manjine. 

Zločini iz mržnje kao najteži oblik povrede motiviran netrpeljivošću prema drugom i drugačijem, a čiji su broj i okolnosti počinjenja snažan indikator predrasuda prema manjinskim skupinama te stupnja diskriminacije u društvu, od 2018. bilježe porast iz godine u godinu. Najčešće se radilo o kaznenim djelima oštećenja tuđe stvari te prijetnjama. Iako se u Izvješću konstatira da su nacionalizam, povijesni revizionizam i antimanjinska retorika i dalje u najvećoj mjeri usmjereni prema pripadnicima srpske i romske nacionalne manjine primjetno je da postupno jača senzibilitet prema multikulturalnosti kao rezultat javnog i političkog diskursa u kojem se manjinski predstavnici aktivno uključuju u rad parlamentarne većine, provodi se Operativni program za nacionalne manjine 2017 – 2020, zajednički se komemoriraju žrtve, potiče se međusobno uvažavanje i razvijanje kulturne tolerancije. Pučka pravobraniteljica smatra da treba nastaviti s ovim pozitivnim akcijama te ih primijeniti i na područjima na kojima i dalje ima poteškoća, poput provedbe prava na službenu i javnu upotrebu manjinskih jezika i pisama, zastupljenosti među zaposlenima u upravi i pravosuđu, pristupu javnim medijima i obrazovanju.

Obrazovanje učenika romske nacionalne manjine

Iako je donesen kurikulum predmeta Jezik i kultura romske nacionalne manjine, a što bi učenicima trebalo omogućiti učenje vlastitog jezika i kulture po modelu C od dva do pet sati tjedno u Izvješću se ističe kako je u praksi proveden minimum od dva sata tjedno, a što je prema izvješću Odbora stručnjaka nedovoljno za ostvarenje napretka.

Učenje na daljinu također je kroz više apekata pogodilo učenike romske nacionalne manjine, primjerice zbog nedovoljnog znanja hrvatskog jezika, ali i zbog teške socijalno-ekonomske situacije: Također, učenici i obitelji koji žive u siromaštvu ili u riziku od siromaštva, što se odnosi i na 83 posto Roma, zbog zatvaranja škola izgubili su i različite oblike podrške, poput obroka za dijete, psihološke ili podrške u učenju. Osim toga, većina njih si ne može priuštiti niti informatičku opremu pa samo 19,6 posto romske djece u kućanstvu ima osobno računalo, laptop ili tablet.

Krajem lipnja 2020. godine na konferenciji #equality2020 održanoj putem interneta u organizaciji hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a, Europske mreže tijela za jednakost (Equinet), Europske komisije i Glavnog tajništva Vijeća EU-a, ministar pravosuđa RH Dražen Bošnjaković u uvodnom je obraćanju istaknuo kako bez obzira na ostvarene pozitivne pomake s ciljem postizanja pune jednakosti ostaje još dosta zajedničkog rada usmjerenog na borbu protiv svih oblika nesnošljivosti. Iako su u zadnjih dvadeset godina ostvareni značajni pomaci ne možemo zanemariti da su usporkos ostvarenom napretku pripadnici pojedinih manjinskih zajednica izloženi nekoj vrsti nejednakosti, istaknuo je ministar Bošnjaković i dodao kako, primjerice, djeca romske nacionalne manjine diljem Europe odrastaju u siromaštvu s nejednakim životnim mogućnostima te kako je trećina žena u Europi starija od 15 godina doživjela nekakav oblik fizičkog ili seksualnog nasilja. Navodeći ove primjere podsjetio je na potrebu za još većom predanošću i odlučnošću u ostvarenju ciljeva koje su si zadale sve države članice Europske Unije.

Naglasak je i dalje na potrebi preventivnog rada usmjerenog na borbu protiv svih oblika nesnošljivost te na edukaciji o pojmu diskriminacije i dostupnim mehanizmima zaštite, kao i na jačanju medijske pismenosti. Budući da je Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije istekao 2019. godine pučka pravobraniteljica podržava aktivnosti Radne skupine pod vodstvom Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, a u kojoj sudjeluju i njeni savjetnici, koje se provode s ciljem usvajanja Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije od 2021. do 2027. godine te pratećih dokumenata, Akcijskog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i Akcijskog plana za suzbijanje diskriminacije od 2021. do 2023. godine. Pored preporuka upućenih nadležnim državnim institucijama i u ovom se Izvješću pučke pravobraniteljice ističe važnost uloge koju u promicanju i zaštiti demokracije i ljudskih prava imaju organizacije civilnog društva.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime