Početkom ovoga tjedna iz Varaždina su stigle vijesti o novoj akciji desničarskih graffiti umjetnika – na spomeniku žrtvama holokausta netko je u okrilju noći nacrtao kukasti križ i 27. slovo domaće abecede. Spomenik je nedavno postavljen u parku u Varaždinu, u blizini varaždinske sinagoge.
Radi se o skulpturi K19 autora Zlatka Kopljara, koja je bila izložena 2014. godine na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu, a autor ju je donirao Varaždinu kao trajni spomen na teror fašizma u Hrvatskoj od 1941-1945. godine. Skulptura se sastoji se od cigli koje su izrađivali zarobljenici logora u Jasenovcu. Svega pedeset metara od parka u kojem je postavljena nalazi se i policijska postaja, ali odgovorni za ovaj čin još uvijek nisu identificirani.
U međuvremenu je znakovlje obrisano sa skulpture, pa će se njeno službeno otvorenje održati u ponedjeljak, 30. studenog u 11 sati, na Šetalištu Vatroslava Jagića. Nije to samo ‘kup cigli’, to su cigle koje su u Jasenovcu izrađivali logoraši, oni su pekli te cigle. Neku od tih cigli ispekao je sigurno i neki Varaždinac, poručio je ovom prilikom ravnatelj Gradskog muzeja Varaždin Ivan Mesek.
Upravo je Varaždin grad s jednom od najstarijih židovskih zajednica u Hrvatskoj. Holokaust je u Varaždinu preživjelo samo 43 pripadnika židovske manjine, dok je preostalih par stotina Židova odvedeno u logore, većina u Loborgrad i Jasenovac, gdje su i umrli. 1941. godine ustaše su sinagogu koja je u Varaždinu postojala skoro čitavo stoljeće, pretvorile u konjušnicu. Na više stoljeća židovske povijesti i suživota sa Židovima u Varaždinu danas podsjećaju još samo dvije lokacije – zgrada sinagoge koja je nakon niza devastiranja od 1995. zaštićeni spomenik kulture te židovsko groblje. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Varaždinu danas živi samo troje pripadnika židovske manjine.
Zbog svega toga, spomenik žrtvama holokausta itekako zaslužuje svoje mjesto u Varaždinu. Ako je prvi poriv dijela stanovništva takav spomenik odmah oskvrnuti, to još više ukazuje na njegovu važnost, na potrebu da stoji u javnom prostoru kao trajni podsjetnik na ono što (još uvijek) ne želimo uvažiti.
Reagirajući na skrnavljenje spomenika, izraelski veleposlanik u Hrvatskoj Ilan Mor ocijenio je i da je ovo prilika da se u Hrvatskoj pokrene potpuna zabrana ustaškog pozdrava Za dom spremni. Ovo je prikladno vrijeme da se pokrene i potpuna zabrana svake upotrebe notornog pozdrava ‘Za dom spremni’, stoji u priopćenju izraelskog veleposlanstva.
Koliko je bitno da ZDS napokon završi u košu za smeće, potvrđuje još jedan ovotjedni apsurd. Naime, nisu HOS-ovske udruge jedine koje su registrirale ustaški pozdrav u svojim grbovima. Redakciji Novosti dopisom se javio vlasnik ustaškog pozdrava Tomislav Dragun, predstavivši se kao opunomoćenik Hrvatskog uljudbenog pokreta i vlasnik izraza Za Dom Spremni. Poslao im je i “račun za počinjenu štetu” zato što su Novosti citirale “njegov” pozdrav, po kojem financijska naknada za takav postupak iznosi 100.000 kuna. Posebna odredba Dragunove izjave je pritom glasila: Tradicijskim korisnicima trorječnog izraza ‘Za Dom Spremni’ dopustit će se njegovo korištenje bez naknade.
Materijala za Lud, zbunjen, normalan – koliko hoćeš, i to u tjednu u kojem je umro Mustafa Nadarević. Kad se povuče crta oko najrecentnijih desničarskih eskapada, vidljivo je da se zapravo ne radi o eskapadama, nego o kontinuitetu. Pomak s mrtve točke donijelo bi jasno pozicioniranje vlasti oko ovih događaja i beskompromisni antifašistički stav. To bi bio korak u dobrom smjeru, ali samo po sebi neće biti dovoljno. Trebaju nam i socijalne politike koje rezultiraju mirnijim i sigurnijim životom za sve – životom u kojem možda ne bi bilo toliko mržnje prema drugima. Svi koji su poginuli u stravičnom Drugom svjetskom ratu, ali i svi mi danas, zaslužujemo više od neprestanog rebrandinga i reciklaže ustašluka. Ali, važno je reći, zaslužujemo i poslove, krovove nad glavom i kruh na stolu – zaslužujemo da nas svakodnevica ne ubija u mjeri u kojoj smo sposobni samo za sijati mržnju.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
