Nasilje – u pandemiji i bez nje

0
43
Foto: pixabay.com

Danas se diljem svijeta obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Ove je godine u brojnim zemljama izražena briga zbog porasta obiteljskog i seksualnog nasilja za vrijeme pandemije koronavirusa, kada je velik broj ljudi stalno u svoja četiri (za mnoge nesigurna) zida. Pandemija je utjecala i na rad organizacija koje pružaju podršku žrtvama nasilja, koje su zbog uvedenih mjera uvelike smanjile svoj opseg direktnog, terenskog rada. To onemogućava prikupljanje podataka, kao i adekvatno reagiranje i pomaganje žrtvama nasilja.

Seksualno nasilje u oružanim sukobima

Jedna od triju žena u Europi doživjela je fizičko i/ili seksualno nasilje, prema podatcima prikupljenima prije izbijanja koronavirusa. U međuvremenu, svjedočimo globalnom porastu nasilja u obitelji u kontekstu trenutačne krize. Ono o čemu se malo priča za vrijeme pandemije, seksualno je nasilje u zaraćenim dijelovima svijeta.

Seksualno nasilje jedna je od učestalijih metoda mučenja u ratovima i oružanim sukobima – i u ovoj pandemijskoj godini takvi sukobi traju diljem svijeta (nema lockdowna za ratove). Međutim, sve je manji broj organizacija koje sada mogu pružati osnovne humanitarne usluge u zaraćenim područjima, a to se između ostaloga pogubno odražava i na žrtve seksualnog nasilja.

Sposobnost humanitarnih agencija, uključujući i našu, da nadgledaju i pružaju podršku, smanjuje se. To također utječe na podatke; usluge koje su nekada bile ključna ulazna točka za preživjele seksualnog nasilja u otkrivanju informacija i pristupu skrbi sada su teže nego ikad ranije. To znači da iako možda vidimo da se podaci o broju slučajeva smanjuju, to je lažni prikaz stvarnih brojeva, objašnjava Sophie Sutrich iz Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC).

Sutrich ističe kako već znamo da seksualno nasilje ima tendenciju porasta u izvanrednim situacijama, i tu tendenciju ne smijemo podcijeniti.  Pristup spasonosnim uslugama seksualnog nasilja, kao i napori na prevenciji, stoga se moraju nastaviti. Ovim naporima treba dati prioritet i ni pod kojim okolnostima ne smiju se zanemariti. To dugujemo ženama, muškarcima, dječacima i djevojčicama koje su preživjele ili kojima prijeti seksualno nasilje, zaključuje Sutrich.

Obiteljsko nasilje u romskim zajednicama

O obiteljskom i seksualnom nasilju u romskim zajednicama u Hrvatskoj postoji nekoliko relevantnih istraživanja, koja će svakako trebati ažurirati tijekom i nakon pandemije. Nedavno je održana virtualna konferencija Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: položaj žena, djece i mladih, unutar koje se govorilo i o publikaciji Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: žene, mladi i djeca autorica Ksenije Klasnić, Suzane Kunac i Petre Rodik. 

U spomenutoj publikaciji se između ostalog navodi kako je na pitanje o iskustvima nasilja od bilo kojeg muškarca s kojim je žena tijekom života bila u intimnoj vezi šest posto žena odgovorilo da su bile žrtve nasilja od bivšeg supruga ili partnera, a pet posto od sadašnjeg.

Ovi su postoci znatno niži od podataka o udjelu žena u općoj populaciji koje su bile žrtve nasilja u intimnim vezama, pri čemu se najvaljanijim smatra podatak sustavnog pregleda 155 populacijskih studija diljem svijeta (WHO, 2013) prema kojem je 30 posto svih žena (starijih od 15 godina) koje su tijekom života bile u intimnoj vezi doživjelo fizičko i/ili seksualno nasilje od svog intimnog partnera. Ta je velika diskrepancija dijelom zasigurno rezultat metodoloških problema vezanih za takav izravan način mjerenja, stoji u publikaciji.

Regionalne razlike u iskustvima nasilja nad ženama postoje kod nasilja od strane sadašnjeg partnera, a podaci pokazuju da je nasilje nad ženama od sadašnjeg partnera najčešće u Slavoniji i Istri i Primorju, gdje ga je u anketi prijavilo više od 10 posto žena, dok je u Međimurju te u Zagrebu i okolici potvrdno odgovorilo manje od dva posto žena. Navodi se i kako za iskustva nasilja od bivšeg partnera nisu utvrđene statistički značajne regionalne razlike u odgovorima žena, iako se prema podacima u uzorku vidi kako je najviše žena izjavilo da su doživjele nasilje od bivšeg partnera u Istri i Primorju – umalo 14 posto.

Pitanje o tome jesu li ispitanice ikad doživjele strah od svog sadašnjeg supruga ili partnera služilo je kao uvod u osjetljivija i izravnija pitanja o pojedinim oblicima nasilja, a ujedno je i dobar pokazatelj postojanja nasilja u vezi. Ukupno je oko 16 posto ispitanih žena odgovorilo potvrdno, odnosno da su barem jednom tijekom života osjetile strah od svog partnera. Međutim, ovdje postoje velike generacijske razlike  pa je taj udio najveći među ženama starije dobi (gotovo 32 posto), a više nego dvostruko među mladim ženama i ženama srednje dobi, iako se i na ovo pitanje, kao i na pitanje o iskustvu nasilja, najmanje žena srednje dobi izjasnilo afirmativno, opisuju istraživačice. 

Nasilje se rijetko prijavljuje, krivnja se svaljuje na žrtve

 Bitne uvide daje nam i lanjsko istraživanje Stavovi pripadnika Romske populacije na području Bjelovarsko-bilogorske županije o obiteljskom nasilju, objavljeno u Časopisu za primijenjene zdravstvene znanosti. Istraživanje je provedeno metodom anketiranja na uzorku od 70 ispitanika koji su bili polaznici edukacijskih radionica u organizaciji Saveza Roma Kali Sara, na području Grubišnog Polja i Bjelovara.

Rezultati su potvrdili sve tri hipoteze istraživanja, koje su sljedeće: da nema razlike u incidenciji izloženosti nasilju u obitelji između pripadnika romske nacionalne manjine u odnosu na sekundarne podatke o izloženosti nasilju u obitelji kod neromske populacije u RH; da žrtve nasilja iznimno rijetko prijavljuju doživljeno nasilje u obitelji, te da romska populacija nema jasno izgrađene stavove o odnosima nasilnik – žrtva i dijeli predrasude o krivnji žrtve za doživljeno nasilje.

Sva istraživanja, u konačnici, ukazuju na to da patrijarhalno društvo šteti i pripadnicama manjina, kao i ostalim građanima i građankama. Promjena neće i ne može biti dok se seksualno, obiteljsko, ratno, ekonomsko (i svaki drugi tip) nasilje ne počne rješavati na razini čitavog društva. Posebno je to bitno i kada se priča o kriznim politikama tijekom pandemije, kao i posljedicama koje će pandemija imati na produbljivanje nejednakosti diljem svijeta.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime