Poljski Ustavni sud presudio je prošli tjedan da je pobačaj u slučajevima malformacija fetusa neustavan. Poljski zakon o pobačajima već je bio među najstrožima u Europi, ali ova presuda u suštini znači uvođenje gotovo potpune zabrane pobačaja, koji će po novome biti dopušten samo u slučajevima silovanja ili incesta, te ako je ugroženo zdravlje majke.
Provjeru ustavnosti zakona iz 1993. godine, koji dopušta pobačaj u slučajevima teških oštećenja fetusa (što čini 98 posto svih pobačaja obavljenih u Poljskoj) pokrenuli su lani zastupnici vladajuće nacionalističke stranke Pravo i pravda. Većinu sudaca Ustavnog suda nominirala je upravo ta stranka.
Zbog ovakve odluke već danima ne prestaju prosvjedi u Poljskoj, unatoč mjerama koje su na snazi zbog pandemije koronavirusa. Tisuće građanki i građana danima blokiraju ulice, izlaze vani s transparentima, sukobljavaju se s policijom koja na mirne prosvjednike baca suzavce. Ovakvi prosvjedi nisu nova stvar – i 2016. godine, kada se najavljivalo pooštravanje zakona o pobačaju oko stotinu tisuća građanki i građana prosvjedovalo je diljem Poljske.
Na odluku Ustavnog suda, reagirala je i povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava. Uklanjanje osnova za gotovo sve legalne pobačaje u Poljskoj kršenje je ljudskih prava, napisala je Dunja Mijatović na Twitteru.
Nehumano je – iskreno, gnjusno je – tjerati bilo koga da iznese trudnoću, pogotovo ako je plod oštećen, a 98 posto legalnih pobačaja izvedenih u Poljskoj posljedica je malformacija fetusa, izjavila je poljska aktivistkinja za seksualno i reproduktivno zdravlje i prava Antonina Lewandowska za BBC.
Aktivistkinje s pravom upozoravaju da će ova odluka samo dodatno oduzeti osnovna prava ženama i ugroziti njihovo zdravlje. Bitno je reći da će ovakva odluka posebno utjecati na život žena s niskim primanjima, jer je dobro poznato da siromaštvo utječe na odluku o (ne)imanju djeteta – siromašne će žene sada biti izložene ilegalnim i opasnim procedurama pobačaja. Udruženja za ženska prava procjenjuju da se u Poljskoj već svake godine oko 200 tisuća pobačaja izvrši ilegalno ili odlaskom u inozemstvo (što si ne može priuštiti svatko).
Svako ograničenje javnih usluga uvijek najviše pogađa najranjivije – siromašne, žene s invaliditetom, beskućnice, žene bez državljanstva, pripadnice manjina. Trudnoća za velik broj žena zna biti stresno razdoblje, ali često je posebno stresna za žene s invaliditetom, koje mogu doživjeti dodatne poteškoće i nakon poroda. Ovisno o oštećenjima koje imaju i tome jesu li genetski prenosive, velik broj žena s invaliditetom oslanja se na genetsko savjetovanje u ranoj fazi procesa trudnoće. Upravo zato što iz vlastitih iskustava znaju koliko društvo otežava život osoba s invaliditetom, koji se na svakom koraku susreću s preprekama, žene s invaliditetom se u slučaju neplaniranih trudnoća nerijetko odlučuju za pobačaj. Sada neće imati pravo donijeti takvu odluku.
S dodatnim problemima zbog ovakve odluke suda mogle bi se susresti i Romkinje. U Poljskoj danas živi oko 30 tisuća Roma i Romkinja, koji su posljednjih godina izloženi sve brojnijim napadima, govoru mržnje i životu na marginama, uglavnom u siromaštvu. Romska zajednica je u najranjivijem položaju od svih etničkih i nacionalnih manjina koje žive u Poljskoj.
Međutim, u Poljskoj djeluje i više od 120 romskih organizacija, među njima mnogi ženski kolektivi koje predvode mlade žene. Neke od njih su ovih dana u povorkama na ulicama, prosvjeduju, bore se. Nose transparente Neću biti vaša mučenica i Želim pravo na izbor, a ne teror.
O teroru i diktiranju ženskim tijelima najviše znaju Romkinje, čija je povijest u europskim zemljama povijest prisilne sterilizacije i porobljavanja, ali i egzotičnog fetišiziranja u umjetnosti i popularnoj kulturi. Tijelima romskih žena oduvijek se oduzimalo pravo na izbor, a takva su uskraćivanja rezultirala životom neslobode, koji je iz generacije u generaciju bio lišen osnovnih ljudskih prava.
Zato je solidarno marširanje svih žena presudno u ovoj borbi, jer se njime uvažavaju ugnjetavanja koja su ženama zajednička u izrazito katoličkoj i patrijarhalnoj zemlji, ali se naglas izgovara i da među ženama postoje one koje su privilegiranije od drugih. Time se adresira probleme koji postoje i opstaju neovisno o ovom zakonu. Bez razgovora o tim problemima, dio žena će uvijek biti na margini.
Pravo i pravda je stranka koja je uspjela doći na vlast na krilima obećanja da će uvesti tradicionalnije vrijednosti. Nadajmo se da ustanak poljskih žena ima snagu ukazati na drugačije vrijednosti, da Poljsku može trajno trgnuti u smjeru slobode, jednakopravnosti i dostojanstva za sve.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
