Kamen po kamen – sjećanje

  • EnglishEnglish
  • 0
    153
    Foto: screenshot/Youtube

    Nekih se priča prisjećamo jer u nama bude lijepe uspomene, dok neke druge često zaobilazimo zbog boli koja ih prati. Priča Lee Deutsch jedna je od onih koje potiču lavinu osjećaja – od ponosa, divljenja i radosti sve do tuge, srama i žaljenja. Ne usprkos, već upravo zbog toga, životne se priče Lee Deutsch moramo prisjećati, a važne lekcije kojima nas ona podučava ne smiju ostati nezapažene.

    To će svakako olakšati najnoviji i netipični spomenik postavljen u zagrebačkoj Gundulićevoj ulici ispred kućnog broja 29. Naime, u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust, zagrebačke Židovske vjerske zajednice Bet Israel i zaklade Stiftung-Spuren, u Zagrebu je u listopadu ove godine postavljen prvi u nizu tzv. kamena spoticanja i to točno ispred nekadašnje zagrebačke adrese Lee Deutsch.

    Kamen spoticanja ili Stolperstein višegodišnji i internacionalni je projekt njemačkog umjetnika Guntera Demniga, koji postavljenjem mjedenih pločica nastoji ojačati sjećanje na mnogobrojne žrtve nacističke Njemačke i ustaške NDH, odati im počast, te upozoriti na razarajuće posljedice i tragedije tih režima diljem Europe.

    U sklopu najveće na svijetu decentralizirane spomen ploče koju čini projekt Stolperstein, više od 75 000 žrtava holokausta komemorirano je diljem 25 zemalja svijeta, te se kamenje spoticanja može pronaći u pločnicima 2 000 gradova, uključujući i Rijeku. 2013. godine, tamo su postavljena dva kamena spoticanja u sjećanje na Eugenija i Gianettu Lipschitz. Prošle je godine u Rijeci osvanulo još šest takvih mjedenih pločica, dok je Zagreb svoju prvu – od planiranih dvadeset – posvetio upravo Lei Deutsch.

    Lea Deutsch, čudo od djeteta, poznata je ujedno kao hrvatska Shirley Temple i hrvatska Anne Frank upravo zbog neobičnog spoja slave i tragedije, koje su obje duboko obilježile njen nažalost prekratak i okrutno okončan život.

    Rođena u siječnju 1927. godine, naziv hrvatske Shirley Temple Lea je stekla zbog svog neosporivog glumačkog talenta koji je očitim postao u nježnoj dobi od samo pet godina, kada je prvi put nastupila u zagrebačkom HNK-u. Leina strast prema kazalištu, te neizmjeran šarm i talent, osigurali su joj status najmlađe glumice HNK te zagrebačke miljenice. Probivši se na kazališnu scenu kao članica kazališne skupine Dječje carstvo, Lea je kao debitantica zasjala u predstavi ‘Graničari’ Josipa Freudenreicha. Uslijedile su mnogobrojne kazališne uloge – dječje, dramske i glazbene – kroz koje se Lea Deutsch profilirala kao višestruko talentirana umjetnica i srce zagrebačkog HNK.

    Nezaobilazan potencijal mlade zvijezde u nastanku primijetio je i Tito Strozzi, hrvatski glumac, redatelj i pisac, koji je specifično za Leu napisao operetu ‘Čudo od djeteta’, a koju je uglazbio Josip Deči. Lein je talent prelazio i nacionalne granice – 1935. godine je od strane francuske filmske tvrtke Pathé dobila poziv za jednogodišnji boravak u Parizu gdje bi se usavršavala i učila francuski jezik. Zbog priprema za operetu napisanu za nju, Lea je poziv odbila te ostala u Zagrebu, gdje joj je, već u nastanku, blistava i duga karijera bila zagarantirana.

    Međutim, Lea je posljednji put nastupila u zagrebačkom HNK-u 1941. godine. Uspostavom NDH-a i rasnih zakona iste godine, Lei je, kao djevojčici židovskog podrijetla, zabranjen svaki oblik javnog djelovanja. Više nije smjela glumiti, niti pristupati zagrebačkom HNK-u, a u tragičnom ostatku Leine životne priče krije se i razlog za njen drugi ‘nadimak’ – onaj hrvatske Anne Frank.

    Leina je obitelj prešla na katoličanstvo u strahu od progona u novonastaloj NDH, te su se brojne javne i poznate ličnosti zagrebačke umjetničke scene angažirale u apelima za zaštitu obitelji Deutsch. Nažalost, niti jedan od raznih pokušaja nije im mnogo pomogao. U noći 3. svibnja 1943. godine, ustaške su vlasti naložile uhićenje svih – tada njih 1700 – Židova u Zagrebu, te njihovu deportaciju u logore. Sa samo 16 godina, Lea je preminula na putu za Auschwitz u stočnom logoru koji je dijelila s majkom, bratom i 65 ostalih zatočenika, koji su na svom odredištu mučeni i ubijeni.

    Žrtve nacionalsocijalizma i ustaškog režima pretrpjele su sudbinu goru od ubojstva. Tadašnja praksa krvnika bila je oduzeti žrtvama zakonska prava i ljudskost, osuđujući ih i ostavljajući ih da budu uništene, ubijene oduzimajući im dostojanstvo i čovječnost. Postavljanje ‘kamena spoticanja’ je komemorativni čin koji humanizira žrtvu povezujući je s njenom prošlošću, sudbinom, ali i s njenim domom u sadašnjem vremenu i prostoru, izjavila je Nataša Popović, ravnateljica Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust.

    Postavljanjem ovog kamena spoticanja jasno je poručeno da iako zagrebačka Gundulićeva 29 više nije Leina adresa, ona će zauvijek biti njezin dom. Već tijekom svog života, Lea Deutsch značajno je doprinijela hrvatskoj kulturi te ostavila neizbrisiv trag u Zagrebu, a danas je njena priča koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim  zacementirana ne samo u pločnik, već i u kolektivno sjećanje svih Zagrepčana. Time je nama i svim budućim generacijama podarena vječna uspomena na život i doprinos Lee Deutsch koju s ponosom trebamo čuvati, ali i nevjerojatna i važna odgovornost da zločine počinjene u prošlosti upravo tamo i ostavimo.

    Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

    Komentiraj

    Unesite svoj komentar
    Unesite svoje ime