Za Velmu Šarić, osnivačicu i predsjednicu Centra za postkonfliktna istraživanja iz Sarajeva, društvo u kojem ljudi različitost više ne doživljaju kao izvor sukoba, nego kao osnovu za napredak, osnova je procesa obnavljanja kulture mira. Centar za postkonfliktna istraživanja svjestan je snage multimedijalnog stvaralaštva pa su sadržaji koje proizvodi i koristi namijenjeni pokretanju dijaloga, transformiranju javnog mnijenja, izdizanju glasova koji se rijetko čuju te poticanju nade, međukulturalnog razumijevanja i suradnje među ljudima koji žive u postkonfliktnim i podijeljenim društvima.
Kako Šarić navodi, CPI nastoji proizvoditi i promovirati projekte, sadržaje i radove koji predstavljaju činove pravde tako što spaja pripovijedanje, povijesni dijalog i sjećanja, svjedočanstva i međukulturalnu suradnju.
Smatramo da je proces jednako bitan kao i konačni proizvod, s obzirom da podrazumijeva izgradnju međuljudskih odnosa zasnovanih na povjerenju s krajnjim ciljem mobiliziranja i angažiranja naše publike. Film, fotografija, umjetnost i ostala multimedija jačaju i potiču kritičko (pre)ispitivanje koje zauzvrat potiče procese izgradnje mira.
Zemlje zapadnog Balkana danas su parlamentarne demokratije, ali i krhke države, nastavlja Šarić. Tenzije između različitih etničkih, kulturnih i vjerskih grupa, ukoliko se ne riješe, predstavljaju prijetnju stabilnosti i miru u regiji.
Postoji opći nedostatak zajedničke vizije i zajedničkog osjećaja pripadnosti multikulturnom i multireligijskom društvu među građanima različitog etničkog porijekla, koji zajedno s kontrastnim narativima o prošlosti i ratnim događajima, političkim oportunizmom, segregacijom, slabom vladavinom zakona i diskriminacijom manjina, koče razvoj međusobnog razumijevanja i povjerenja. Proces tranzicijske pravde u BiH i regiji i dalje je prisutan, ali, bojim se, da je bez istinskog sudjelovanja i podrške vladajućih političkih struktura vrlo usporen i skoro nedostižan.
Usprkos navedenom, Šarić smatra da je na ovim prostorima pomirenje moguće, a potencijal vidi u mladim ljudima i edukaciji, osobito u lokalnim i ruralnim zajednicama.
Činjenica je da su ljudski gubici iz proteklog rata ogromni, ali moramo naći model za izlazak iz ovog začaranog kruga podjela i mržnje 25 godina poslije. Zaista mislim da se na prostorima Balkana nije dovoljno govorilo o prethodnim događanjima, uključujući i Drugi svjetski rat, i onda su se stvari ponavljale. Ključ su po meni mladi ljudi, društveno umrežavanje i edukacija, ali i pristup ovim temama na globalnom nivou. Svijet je postao zaista mali i ako budemo tražili opravdanja u tome kako nema rješenja i nade, izgubit ćemo nove generacije mladih ljudi.
Iskustva Centra za postkonfliktna istraživanja u radu s udruženjima iz Hrvatske i Srbije su pozitivna, a zajedno sa širokom mrežom partnera i suradnika iz regije godinama pokušavaju napraviti strategiju za mirovni rad te raditi na prevenciji budućih konflikta. Što se tiče iskustava u radu sa vladama zemalja, ona su nažalost vrlo slična iskustvima u BiH, bez dovoljno volje i želje da se pitanja suočavanja s prošlošću riješe na državnom i regionalnom nivou, naglašava Šarić.
Zaista je teško zamisliti da ćemo bez volje političkog, ali i akademskog, medijskog i civilnog sektora moći kreirati održiva i mirna društva u budućnosti. Ovdje bih posebno naglasila problem obrazovanja mladih i činjenicu da ne postoji sveobuhvatan sistem formalnog obrazovanja koji bi naše mlade educirao o konfliktnoj prošlosti na način koji promovira toleranciju, empatiju i suživot. Iako su nevladine organizacije kroz neformalni sektor obrazovanja učinile mnogo u ovoj oblasti, veće promjene nisu moguće dok teme nedavne povijesti ne uđu u učionice na pravi način. Svi mi, od pojedinaca preko obitelji i društva snosimo moralnu, individualnu i kolektivnu odgovornost za prevenciju konflikta i izgradnju mira.
Duži niz godina, u saradnji sa OSCE Misijom u BiH, Centar za postkonfliktna istraživanja realizira projekt Na marginama. Riječ je o multimedijalnom, obrazovnom programu koji radi na osporavanju negativnih stereotipa o romskoj zajednici u BiH. Projekt se sastoji od fotografske izložbe, edukativnih radionica i nadolazećeg dokumentarnog filma. Svjedočanstva i portreti predstavljeni u projektu su u potpunoj suprotnosti sa široko rasprostranjenim stereotipima o Romima i samim time izazivaju gledatelja da preispita svoje stavove o ovoj raznolikoj zajednici. Kada pojedinci koji nisu pripadnici romske populacije počnu preispitivati svoja vlastita uvjerenja i ponašanja prema Romima, oni time sade sjeme za širu kulturnu promjenu koja može dovesti do inkluzivnijeg društva za sve. U interesu pružanja mogućnosti mladim lokalnim talentima, CPI je zadužio bosanske fotografe Armina Durguta, Aldina Fafulovića i Vedrana Živkovića da rade na projektu zajedno sa dva međunarodna fotografa, Mirkom Pincellijem i Bradom Hobbsom.
Kolika je cijena rada u postkonfliktnim zajednicama?
Vodeće pitanje namijenjeno osobama koje se bave procesima postkonfliktne obnove i oporavka nakon grupnih i individualnih trauma jest ono o cijeni rada u postkonfliktnim zajednicama. Projekt koji realiziraju u suradnji sa Stephanie Arel, suradnicom Memorijalnog muzeja 11. rujna, ima za cilj dublje povezivanje osoba koje se bave procesima postkonfliktne obnove i oporavka nakon grupnih i individualnih trauma, s ostalima koji se bave sličnim pitanjima, kroz istraživanje metoda brige o sebi i razumijevanja mehanizama iza empatije, a koji su potrebni za ovaj rad.
Osobno smatram da je cijena rada jako visoka i podrazumijeva veliku količinu hrabrosti i predanosti radu, ali i odricanja u privatnom životu. Nažalost, ovome možemo dodati i neslavne podatke o sve većem broju napada na aktiviste za ljudska prava i mirovne aktiviste, kako fizičke napade, tako i verbalne i one u online sferi. Tokom 2019. godine, čak je 300 osoba ubijeno širom svijeta zbog svog rada u ovoj oblasti.
U postkonfliktnim društvima tema migracija je nezaobilazna. Njemačka je dom jedne od najvećih populacija bosanskohercegovačke dijaspore u svijetu. Ova dijaspora predstavlja različite valove migracija u Njemačku i uključuje migrante koji su stigli u vrijeme bivše Jugoslavije, bivše izbjeglice koje su od tada bile integrirane u njemačko društvo, kao i novije ekonomske migrante koji traže nove mogućnosti u stabilnoj ekonomiji Njemačke. Bosanska dijaspora u Njemačkoj ne samo da je raznolika, već i živahana i puna potencijalnih doprinosa za Njemačku i BiH. Članovi ove populacije obuhvaćaju više generacija, etničkih pripadnosti i različite nivoe obrazovanja, kao i profesionalna opredjeljenja – od ugostiteljstva i turizma do uspješnih poduzetnika i visoko pozicioniranih menadžera u međunarodno priznatim tvrtkama. Postoje čak i oni koji su se kandirali ili držali političke pozicije.
Iako je vrlo teško usporediti migracije bosanskohercegovačkih građana u Njemačku tijekom nekoliko desetina godina s trenutnim migracijama koje se događaju u Europi, bosanskohercegovačka dijaspora u Njemačkoj je definitivno vrlo pozitivan i koristan primjer integracije migranata u jedno suvremeno društvo.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
