Orhan Usein: Dok je jedno od četvero mladih u regiji u limbu, to važi za troje od četvero Roma

  • EnglishEnglish
  • 0
    84
    Foto: rcc/ustupljeno

    Nedavno je obilježena godina dana otkako su premijeri Zapadnog Balkana usvojili Deklaraciju o integraciji Roma u svoje ekonomije. Deklaracija predstavlja skupinu ciljeva koje ove ekonomije trebaju dosegnuti prije nego postanu članice Europske unije. Da se na ispunjenju ciljeva aktivno radi, ali i da ima još dosta toga što je potrebno učiniti, saznali smo u razgovoru s g. Orhanom Useinom, voditeljem projekta Integracija Roma Vijeća za regionalnu suradnju.

    Projekt Integracija Roma pokrenulo je Vijeće za regionalnu suradnju, uz financijsku potporu Europske unije i Fondacije za otvoreno društvo. Cilj projekta je borba protiv diskriminacije Roma i njihovo uključivanje u društvene tokove.

    Kako je spomenuto, prošla je godina dana od usvojene Deklaracije o integraciji Roma. Kako komentirate ishode prve godine od njenog donošenja?

    Nažalost, ne možemo govoriti o punoj godini provedbe i rada isključivo na dostizanju ciljeva Deklaracije, s obzirom na to da je pandemija koronavirusa s kojom smo se suočili u ožujku ove godine, potpuno promijenila fokus s dostizanja ciljeva Deklaracije na saniranje štete i pomoć već i onako ugroženoj populaciji. Dakle, riječ je o dosta kraćem razdoblju u kojem smo zaista postigli mnogo. Aktivno radimo s vladama u regiji kako bi one što prije dosegnule postavljene ciljeve iz oblasti integracije Roma u društvo, te se tako našle korak bliže pristupu Europskoj uniji. Kada se osvrnem na to razdoblje, ponosan sam koliko smo uspjeli uraditi u tako kratkom vremenu. Nakon kratkotrajne promjene fokusa, gdje smo sve resurse usmjerili na pomoć ugroženim Romima za vrijeme pandemije koronavirusa, ponovo nastavljamo s aktivnim radom na pomaganju vladama regije da što prije ispune usvojene ciljeve.

    Prvo i osnovno, u suradnji s vladama u regiji, započeli smo s mapiranjem svih bespravnih naselja u kojima žive Romi. Kako biste mogli pomoći onima koji žive u nehumanim uvjetima, morate znati gdje oni stanuju. U potpunosti smo za to da bespravna naselja dobiju svu potrebnu infrastrukturu – puteve, sanitarni čvor, pitku vodu i da se legaliziraju. To je mnogostruko jeftinije, već ih rušiti i graditi nova. Potom smo napravili smjernice za ispravnu raspodjelu sredstava proračuna, kako bi se osiguralo da se za mjere integracije Roma nađe dovoljno novca. Organizirali smo i radionice kako bi oni koji praktično rade na ovim pitanjima mogli usvojiti potrebna znanja. Radimo i na prilagođavanju važećeg zakonodavstva kako bi svi Romi imali važeće osobne dokumente. Oko 4500 Roma na području Zapadnog Balkana nema nikakav status, što znači da za vlasti gotovo i ne postoje. Konačno, radimo na provođenju probnog posebnog istraživanja o Romima kojim će se mjeriti napredak ka ispunjenju ciljeva Deklaracije. Jasni statistički podaci su neophodni kako bismo mogli odrediti daljnje korake. Iako je oblast našeg djelovanja ljudska prava, što znači da se često susrećemo i s teškim sudbinama, što nas čini veoma emotivnima, prilikom donošenja odluka i rada uvijek se vodimo konkretnim podacima i statistikom. Samo tako možemo pomoći vladama da pomoć dobije što veći broj ljudi, te da mjere budu što učinkovitije.

    Deklaracija se dakle bavi nizom pitanja koja su za veliki broj Roma nedostižna. Uz već spomenuto dostojanstveno stanovanje i mogućnost civilne registracije za sve, Deklaracija postavlja i ciljeve iz oblasti zapošljavanja i jednakog pristupa obrazovanju za sve. Također, premijeri su se obvezali da će jačati vladine strukture u borbi protiv diskriminacije Roma i da će osigurati odgovarajuću pravnu pomoć svim žrtvama diskriminacije.

    Možete li napraviti paralelu između ekonomija kada je riječ o provedbi ciljeva navedenih u Deklaraciji? Koja ekonomija i u kojim oblastima se može pohvaliti kvalitetnom provedbom i napretkom, a po čemu su posebne druge ekonomije u procesima integracije Roma?

    Mogli bismo imati jedan cijeli intervju samo na ovu temu. Razlike su ogromne, ali ne zbog toga što jedna ekonomija ne radi dovoljno, a druga radi, već jednostavno počinju od drugih prioriteta. Tako je npr. u Bosni i Hercegovini najvidljiviji rezultat postignut u oblasti stanovanja, s obzirom na to da je osigurano preko 1000 stambenih jedinica za ugrožene Rome, čime su tisuće njih napokon dobile dostojanstvene uvjete za život. Republika Sjeverna Makedonija s nama radi na probnom provođenju posebnog istraživanja usmjerenog samo na Rome, koje je nama veoma važno. Metodologija će, nakon testiranja i usvajanja, biti ustupljena i drugim ekonomijama regije, što je ogromna korist i odličan primjer regionalne suradnje. Deklaracija postavlja cilj pokrivenosti zdravstvenim osiguranjem za Rome do 95 posto. Republika Srbija je praktično na pragu ostvarivanja ovog cilja s 93 posto. Crna Gora ove godine prvi put obilježava Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu na nivou institucija. Ovo nam pokazuje da su zaista odlučni u namjeri da se bore protiv diskriminacije. Na Kosovu* je pokrenuta online platforma koja mladim Romima pomaže pri izradi životopisa i traženju posla, a uskoro bi trebalo biti organizirano i stručno osposobljavanje. Albanija je usvojila zvanični dokument kojim se obvezala da će u lokalne proračune uvrstiti posebne smjernice i proračunske linije usmjerene na Rome.

    *Ova oznaka ne prejudicira stavove o statusu i u skladu je s Rezolucijom 1244/1999 SB UN i Mišljenja MSP o proglašenju nezavisnosti Kosova.

    Kako je situacija sa COVID virusom utjecala na provedbu Deklaracije?

    U trenucima kada smo zaista počeli ostvarivati vidljive rezultate s vladama u regiji, cijeli svijet se, pa tako i mi, suočio s korona krizom. Prilagodili smo se brzo, gotovo intuitivno. Situacija je bila nepoznata za cijeli moderni svijet, pa tako i za nas, te se nismo mogli voditi nikakvim prijašnjim iskustvom. Usmjerili smo naše resurse na to da osiguramo da mjere koje su donijele vlade u regiji ne zaobiđu ni Rome. Jer u vremenima krize najčešće budu zaboravljene manjine i bili smo veoma svjesni toga. A romska zajednica je krizom izazvanom korona virusom pogođena gore nego ostatak stanovništva. Prosječna romska obitelj je najčešće brojna i živi u skučenom prostoru. Veoma često nema struju, vodu, sanitarni čvor. U takvim uvjetima teško je održavati higijenu ili poštivati mjere izolacije. Da ne spominjem kako je veliki broj Roma ostao bez mogućnosti da ostvari i minimalni prihod, jer se gotovo cijelo društvo zatvorilo.

    Kako bi se olakšao jedinstven pristup u svakoj ekonomiji, naš tim svakodnevno daje savjete i pruža tehničku potporu vladama na Zapadnom Balkanu u provođenju djelotvornih politika koje se tiču Roma, a sa istim smo nastavili i u vrijeme pandemije. Ono što je naš cilj jeste da osiguramo da se potrebe Roma uzmu u obzir prilikom definiranja vladinih strateških prioriteta oporavka nakon krize izazvane virusom korona. Dokument s predloženim mjerama, koji je sveobuhvatan i detaljan, podijelili smo sa svim nadležnim institucijama i pojedincima koji su zaduženi za pitanja Roma. On se odnosi na brojna polja, od toga da testiranje na virus korona i zdravstvena zaštita moraju biti dostupni podjednako i romskom i neromskom stanovništvu, do toga da se treba utvrditi koja romska naselja nemaju pristup vodi kako bi im se omogućile cisterne. Pandemija nas je sve zatekla, ali brzo smo se prilagodili novoj normalnosti, prebacili sastanke na digitalne aplikacije i nastavili raditi kako bi i u vremenu krize bili na raspolaganju vladama i pomogli im oko svih pitanja koja se tiču romske zajednice.

    Mladi su posebno pogođeni posljedicama pandemije, osobito u kontekstu zapošljavanja. Postoje li neki inovativni pristupi zapošljavanju Roma i Romkinja koje predlažete?

    Prema službenom istraživanju UNDP-a, Svjetske banke i Europske komisije, čak 79 posto Roma uzrasta od 18 do 24 godine nisu zaposleni niti se školuju ili pohađaju programe osposobljavanja. Regionalni prosjek za neromsku mladež je 24 posto. Dakle, dok je jedno od četvero mladih u regiji u limbu, to važi za tri od četiri Roma. Ako tome dodamo činjenicu da Romi u svojoj populaciji imaju veći postotak mladih od ostatka stanovništva, slika postaje još mračnija. Iako nemamo konkretne statističke podatke o tome koliko je mladih Roma ostalo bez posla za vrijeme pandemije, vijesti koje dobivamo s terena nisu dobre.

    Prvi prijedlog za promjenu ovakve slike i poboljšanje situacije Roma jest da se u nacionalnim zavodima za zapošljavanje uspostavi registar mladih Roma prema njihovom obrazovanju i da se upražnjena radna mjesta u javnom sektoru ciljano popunjavaju Romima s odgovarajućim obrazovanjem. Ustavni i zakonski okviri u regiji propisuju kolika treba biti zastupljenost, ali se to u praksi ne ostvaruje, pa bi ovaj prijedlog mogao i te kako doprinijeti ostvarivanju ustavnih i zakonskih normi, pored višestrukog pozitivnog učinka na romsku zajednicu, naročito na mlade. Pored očiglednog pozitivnog učinka na zapošljavanju mladih, ovakva mjera bi doprinijela i izgradnji povjerenja između Roma i institucija, te dala pozitivan primjer romskoj djeci da se obrazovanje isplati.

    Mnogi mladi Romi su već i angažirani u javnom sektoru, naprimjer kao medijatori u obrazovanju, zdravstvu i slično. Prvi korak svih vlada, ujedno i najlakši za ostvarivanje, jeste da se ovi Romi regularno zaposle i dobiju stalni radni odnos.

    Druga inovativna ideja bi mogla biti iskorištavanje lingvističkog potencijala mladih Roma, s obzirom na to da mnogi od njih pričaju više lokalnih ili stranih jezika, što nekako uzimamo zdravo za gotovo, a u suštini je zaista velika stvar. Uz kratku izobrazbu ili usavršavanje jezika, mnogi mladi Romi bi se tako mogli zaposliti i kao prevoditelji ili u raznim kontaktnim centrima.

    Ono što ne mogu izostaviti jest digitalizacija. Više mladih Roma bi se trebalo osposobiti za poslove u digitalnom sektoru koji su dobro plaćeni i koji pružaju i mogućnost rada od kuće. Vijeće za regionalnu suradnju, naša krovna organizacija, nedavno je imala sjajan poziv za mlade iz Zapadnog Balkana, Balkathon, gdje su se mogli prijaviti sa svojim inovativnim idejama iz oblasti digitalnog poslovanja i osvojiti 10000 eura poticajnih sredstava. Nažalost, ove godine nismo imali niti jednu prijavu od strane mladih iz romske zajednice, ali ne vidim prepreku da se to dogodine ne promijeni. Potom, dolazimo i do uključivanja mladih Roma u financijski sektor koji stalno raste i traži nove kadrove. Romi su isključeni iz bilo kakvih financijskih tokova društva, tako da bi njihovo zapošljavanje u ovom sektoru bilo višestruko korisno i za Rome i za društvo u cjelini.

    Na kraju dolazimo do ideja koje možda nisu inovativne, ali ih je i dalje potrebno provoditi, a to je subvencionirano zapošljavanje, potpora samozapošljavanju, izobrazbe za deficitarna zanimanja.

    Ono o čemu također aktivno govorimo kada god imamo priliku jeste da, prema procjenama, 63 posto svih radnika Roma nije prijavljeno, odnosno rade na crno, što automatski znači da nemaju pravo na zdravstveno osiguranje ili sutra na penziju. I u ovoj oblasti nemamo, nažalost, jasne statističke podatke i aktivno radimo s vladama kako bismo uspostavili mjerenja. Ako bismo samo ovo promijenili, odnosno taj nezakonit rad preobrazili u zakonit, dobili bismo ogroman skok zaposlenih.

    Ono što je problem jeste to da se i u oblasti zapošljavanja, kao uostalom i u svim drugim oblastima, susrećemo s takozvanim anticiganizmom. Ovo je pojam koji se sve češće može čuti kao službeni naziv posebnog oblika rasizma, kojeg pokreću predrasude i stereotipi o Romima koji su, nažalost, i dalje žrtve različitih oblika diskriminacije, uključujući segregaciju u školama, govor mržnje, diskriminaciju na radnim mjestima, pa čak i zločine iz mržnje.

    Da je situacija kada je riječ o zaposlenosti Roma, te u ostalim oblastima, izravna posljedica anticiganizma, posebnog oblika rasizma usmjerenog ka Romima, pokazuju i posljednji rezultati Balkan barometra, godišnjeg istraživanja koje provodi Vijeće za regionalnu suradnju. 9 posto poslodavaca se izjasnilo kako ne bi zaposlilo Rome, neovisno o njihovim kvalifikacijama, a 15 posto smatra da bi se angažiranje Roma u njihovom poduzeću negativno odrazilo na radno okruženje. Povrh toga, 33 posto stanovnika, prema istom istraživanju, nije spremno raditi za romskog poslodavca.

    Kada je riječ o romskim učenicima i učenicama, imate li povratne informacije o izazovima pristupanja online nastavi za vrijeme pandemije? Ukoliko će se nova školska godina morati započeti nastavom na daljinu, gdje vidite rješenje smanjenja jaza između romskog i neromskog stanovništva kao i toga da su romska djeca čak i obrazovno distancirana?

    Stopa završenog obveznog obrazovanja Roma u regiji je prije pandemije bila 51,5 posto. Kada su u ožujku ove godine škole zatvorene, i sva djeca nastavila obrazovanje od kuće, romska djeca to u najvećem slučaju nisu mogla. Mnogi od njih nemaju niti struju, a kamo li računalo ili internet. Romske porodice su i brojnije, pa čak i one koje imaju računalo nemaju dovoljno opreme za svu djecu. Zamislite da imate četvero djece različitog uzrasta i da svi oni trebaju pohađati online nastavu i imati odgovarajuću opremu. Pa ovo je čak bilo izazovno i za neromsko stanovništvo, a kamo li za Rome koji svakako žive na rubu. Kako ćete vi, kao roditelj, odlučiti koje dijete će taj dan prisustvovati nastavi, a koje će biti uskraćeno za obrazovanje. Potom dolazimo i do edukacije u uporabi uređaja. Čak i ako osigurate potrebnu opremu, vi morate pružiti osnovnu izobrazbu djeci i roditeljima kako se ona koristi. Ono što se može učiniti u ovom razdoblju jeste napraviti evidenciju koliko romske djece treba tehničku potporu kako bi pohađali online nastavu, pružiti im kratku izobrazbu o njihovoj uporabi i rukovanju, i pronaći tehničke mogućnosti za pristup Internetu. U suštini, pripremiti teren za brzu reakciju u slučaju da se nastava od rujna bude odvijala online.

    Nemogućnost pohađanja online nastave stvorila je još veći jaz između romskog i neromskog stanovništva, kao da on već nije bio dovoljno izražen. Spomenuo sam ranije Balkan barometar. U okviru ovog istraživanja, više od četvrtine ispitanika, točnije 26 posto, ne želi da im djeca dijele učionicu s učenicima iz romske zajednice. To su ljudi koji su i prije svoju djecu učili da romska djeca nisu jednaka s njima, da su lošija. Zamislite sada, nakon pandemije, koliko će se stanje pogoršati. Jer, nažalost, ti ljudi ne razmišljaju o tome da nauče svoju djecu da pomognu svom romskom kolegi iz klupe da nadoknadi zaostatke u obrazovanju, već ih uče da romska djeca ne pripadaju s njima u učionici. Uče ih mržnji i diskriminaciji – anticiganizmu, od malih nogu. Zbog ovoga i danas imamo takozvanu getoizaciju, gdje je jedan cijeli razred sastavljen od romske djece, a ostale razrede pohađaju neromska djeca, što nikako nije niti uključivanje niti integracija.

    Spomenuli ste anticiganizam, poseban oblik rasizma usmjeren prema Romima. Uskoro obilježavamo Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu.

    Tako je. U Drugom svjetskom ratu ubijeno je oko pola milijuna Roma, a nažalost, konačni broj nikada neće moći biti utvrđen. Romi koji su dovoženi u koncentracijske logore nisu bili evidentirani prema imenima, već prema brojevima vagona u kojima su dovoženi.

    U nacističkom koncentracijskom logoru Auschwitz ubijeni su deseci tisuća Roma, a jedna od najtragičnijih epizoda dogodila se u noći s 2. na 3. kolovoza 1944. godine kada su nacisti ubili posljednju grupu od 2897 Roma. U spomen na taj događaj, Vijeće Europe je proglasilo 2. kolovoza Međunarodnim danom sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu/Samudaripen, a na inicijativu brojnih romskih organizacija.

    Na taj dan se sjećanjima i komemoracijama obilježavaju stradanja Roma diljem Europe tijekom Drugog svjetskog rata. Ovo je bolna tema, ali o njoj treba govoriti, pogotovo zbog poražavajućih podataka koje sam već spominjao, a koji ukazuju na anticiganizam i diskriminaciju.

    Vjerujem da su djeca i mladi nosioci promjene i da kroz edukaciju trebamo učiniti sve što je u našoj moći da se povijest više nikad ne ponovi. Ispod kože smo svi jednaki i mislim da je prihvaćanje toga, u svijetu koji nas dijeli prema naciji, boji kože, obrazovanju, bogatstvu, jedno od najviših stanja svijesti koje možemo dokučiti. Integracija Roma u društvo nije nagrada samo za Rome i romsku zajednicu već za naše cijelo društvo.

    Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

    Komentiraj

    Unesite svoj komentar
    Unesite svoje ime