Glazbom do obiteljskog zajedništva

0
61

Povodom Svjetskog dana Roma ove je godine Hrvatska radio televizija (HRT) emitirala dokumentarni film redatelja Nikole Spasića Zašto je Dragan napravio orkestar. Film je nastao u koprodukciji REZON-a iz Novog Sada i Menorah Filma iz Zagreba uz podršku Filmskog centra Srbije (FCS) i Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC). Nagrađen je na festivalu Cinema City u Novom Sadu, a prikazan na festivalima u Puli, Beogradu, Španjolskoj i Turskoj.

Spasić je pri ostvarivanju ovoga filma surađivao s dvojicom hrvatskih producenata, ocem i sinom Igorom i Franom Jurajem Prižmićem. Igor Prižmić producirao je poznate naslove jugoslavenske kinematografrije kao što su Pad Italije i Ujed Anđela u režiji velikog Lordana Zafranovića.

Film prati samohranog oca Dragana Petrovića, Roma, koji sa svoja tri sina osniva četveročlani glazbeni sastav. Dragan se nekoć bavio prodajom konja, no u zadnjih se nekoliko godina odlučio posvetiti glazbi. Film donosi arhetipsku priču borbe za opstanak usprkos snažnim preprekama, a usput razbija niz stereotipa o Romima. Dragan je vrlo strpljiv otac pun razumijevanja prema sinovima te obavlja sve kućanske poslove kako bi mu djeca bila sita, čista i obrazovana. Također, on upozorava sinove da ne smiju nikad ništa ukrasti jer će na ta način većinskom stanovništvu potvrditi sve ono najgore što misle o Romima.

Nije sigurno zašto je točno Dragan prestao prodavati konje već nas film navodi da sami pretpostavimo što je prevagnulo. Naime, radi se o spoju više razloga – nemogućnost dovoljne zarade za prehraniti troje djece, strast njegovih sinova prema glazbi, nedovoljna snaga djece da obuzdaju konje te Draganova želja da bude prisutan u odgoju i podrška svojoj djeci, držeći obitelj na okupu. Na pitanje u naslovu filma redatelj ne nudi egzaktan odgovor već ga daje naslutiti.

Dragan redovito ističe prirodnu sklonost svoje djece prema glazbi. Kada je njegov najstariji sin Radovan bio malen, Dragan je na otpadu pronašao harmoniku te upitao sina želi li je naučiti svirati, na što je ovaj s oduševljenjem pristao i odmah počeo vježbati. Druga dva sina, Dejan i Dragan, također dijele taj interes. Glazba u ovoj obitelji predstavlja smisao, ona je istovremeno sredstvo preživljavanja, razlog okupljanja i ljubav.

Osjećaji koje obitelj Petrović gaje prema glazbi stilski su istaknuti montažnim prijelazima popraćenim pjesmama koje Petrovići sviraju. Kako bi natopio film glazbom Spasić se igra sa zvukom, uvodeći zvučna preklapanja i off-zvukove.

Zanimljiv potez redatelja je i učestalo snimanje Dragana iz donjeg rakursa kako bi stvorio dojam usamljenog, ali snažnog junaka, borca u svijetu bez ikoga da mu pomogne. Taj stilski izraz postavlja Dragana na pijedestal moralne izvrsnosti, ali istovremeno ostvaruje dojam labilnosti i nelagode. Redatelj time dočarava Draganovu životnu situciju kao vrijednu divljenja, ali i sažaljenja, on je istovremeno heroj i osoba teške životne priče.

Zbog materijalnih uvjeta Dragan svoju djecu nije uspio ranije poslati u glazbenu školu da nauče note, no tijekom trajanja filma trudi se učiniti upravo to. Ova obiteljska priča završava uspješnim upisivanjem najstarijeg sina Radovana u glazbenu školu te učiteljičinim isticanjem da najvjerojatnije ima apsolutan sluh.

Iako film suptilno u pitanje propituje i društvene okolnosti koje su dovele do toga da Dragan mora promijeniti profesiju, on ponajviše slavi Draganovu roditeljsku ljubav, pozitivan stav i borbu za život svoje obitelji usprkos preprekama. Redatelj je u jednom intervjuu naglasio kako je svjestan ekonomskog konteksta tranzicije i privatizacije, zatvaranja tvornica i obiteljskih poslovnica u Srbiji te da mu je otac čak tri puta bio prisiljen mijenjati zanimanje. Međutim, budući da je rođen ’91. godine njemu je takvo stanje uvjetno rečeno normalna pojava te ovaj film nije osmišljen kao problematizacija toga već slava Draganove neustrajnosti usprkos strukturalnim nepravdama.

Čim je upoznao Dragana, Spasić je znao da je njegova životna priča i atmosfera koja ju krasi nešto što želi prenijeti na film. Tema filma nije beznađe, nego sreća naglasio je redatelj, što se uočava u njegovu kraju. Naime, Radovanov upis u glazbenu školu i otkrivanje njegova apsolutnog sluha spaja ljubav prema glazbi s prirodnom nadarenošću, simbolički potvrđujući ispravnost Draganove odluke.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije.

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime