Joško Ignjac: Moje pjesme su moj vremeplov, ali i moja tišina

0
21

U prosincu 1991. godine, u operaciji “Orada”, oslobođen je Lipik. Bio je to prvi oslobođeni grad u Domovinskom ratu, a malo je poznato da je jednu od ključnih uloga u njegovu oslobađanju imao jedan Rom – Joško Ignjac. Njegova priča objavljena je u monografiji I oni su branili Hrvatsku – Romi u Domovinskom ratu autora Borne Marinića.

Kada me pitate tko sam, ja kažem razočaran čovjek. Predao sam svu potrebnu dokumentaciju za jednokratnu financijsku pomoć za sahranu moje supruge i da moj sin Tomislav nije poslao novce iz Kanade, ja ju ne bih imao kako sahraniti.

Ignjac je rođen u Grubišnom Polju. Maturirao je u Daruvaru kao ekonomski tehničar, a unatoč želji da nastavi školovanje na Ekonomskom fakultetu u Osijeku općina Grubišno Polje nije ga mogla financijski podržati pa je morao prekinuti studij. Potom je položio državni ispit i zaposlio se u statističkoj službi gdje je proveo dvije godine nakon čega se zaposlio u Žitopreradi u Grubišnom Polju kao knjigovođa.

Moja supruga i ja upoznali smo se u Pakracu, još davne 1976. godine, preko školskog kolege. Ona je bila ponosna i jaka žena, osobito u trenucima kada se susretala sa komentarima drugih zašto se udala za Roma. Nije nam bilo jednostavno. Nakon rata nigdje nisam mogao naći posao, svugdje sam bio višak. Radio sam malo na građevini jer se moglo zaraditi, a supruga je radila kao spremačica u domu zdravlja pa smo s tim primanjima uspjeli živjeti i školovati sina.

Ignjac piše pjesme. Sve misli i emocije, navodi, najlakše je prenijeti na papir, a on se odlučio na poeziju jer mu stihovi najbolje leže. Tako je njegova zbirka pjesama O časti i dostojanstvu romskog naroda izdana 2013. godine u nakladi Saveza Roma u Republici Hrvatskoj „KALI SARA“.

Napisao sam i jednu pjesmu povodom smrti moje supruge. Nije lako biti sam i osjećati se usamljeno. Narod koji ne pripada nikome nema mjesto u zajednici, a ja želim ostati društveno aktivan. Volim čitati i knjiga mi donosi veliku radost, osobito kad sam na dijalizi, tako si kratim vrijeme.

Ignjac navodi da je i u ratnom razdoblju osjetio diskriminaciju zbog svog romskog podrijetla od strane nekih kolega. Iako je bila riječ o pojedinačnim slučajevima, kolektiv nije reagirao na njih. To mu teško pada jer iako je prijavio slučaj zapovjedništvu, nikada nije dobio odgovor na njega.

Ako ne prevlada prijateljstvo, empatija i razumijevanje među ljudima, teško će ovaj svijet opstati u stavu koji je zauzeo. Zato ja pišem pjesme, one su moj vremeplov, ali i moja tišina.

PRUŽITE RUKU!

Na svu stoljetnu muku,
pružite ruku
prijateljstva i Romu
jer i on je samo čovjek!!

Pružite život i ljubav
Romu – Jer mu je to
lijek protiv bolesti,
ubijanja, deportacija,
segregacije –
i rasne diskriminacije!!

Primite Roma u društvo
kao čovjeka, a ne cigana
jer cigan može biti svatko!
Al’ nesretnom Romu
to je prišiveno glatko!

Cigan – izmišljeno ime
ne pripada nigdje
a Rom – čovjek ima
posađeno korijenje
na planetu svugdje!!

On nosi poruku
mira, ljubavi i dobrote,
a mrzi ubijanja –
i ratne strahote!!!

I hodočastio je Rom
cijelim svijetom
kroz stoljeća mnoga
Da i drugi narodi –
upoznaju dobrog Boga!

I zato Romu pružite
dobrotu cijelog svijeta
jer dobro nikome
ne smeta!!

Posvećeno Romima
cijeloga svijeta!

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime