Recenzija filma – “Obojena ptica”  

0
167
Foto: deadline.com

U nedjelju, 8. prosinca, kao posljednja projekcija i najočekivaniji film Human Rights Film Festivala, prikazana je Obojena ptica češkog redatelja Václava Marhoula, ekranizacija slavnog istoimenog romana Jerzya Kosińskog. Protagonist filma je Joska, maleni dječak židovskog porijekla koji živi u Južnoj Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata te lutajući nedefiniranim selima doživljava niz ponižavajućih i nasilnih iskustava. Film je snimljen crno-bijelom tehnikom na staromodnoj 35mm vrpci, a traje čak 170 minuta, po poglavljima prikazujući užase koji se događaju protagonistu. Josku igra romski glumac Petr Kotlár, pojavljuje se niz slavnih istočnoeuropskih glumaca, a glume i međunarodne zvijezde poput Harveya Keitela, Stellana Skarsgarda, Juliana Sandsa i Berryja Peppera. Film je premijerno prikazan u Pragu, a zatim je doživio veliki uspjeh na festivalima u Torontu i Veneciji.

Film započinje vrlo šokantno, nudeći uvid u užas koji očekuje gledatelja. Naime, uznemireni i uspuhani Joska trči šumom s bijelim tvorom u rukama, ali ga dječaci u dronjcima ulove, tuku ga te mu uzimaju tvora polijevajući ga benzinom i paleći ga. Zatim saznajemo da Joska živi sa svojom tetom Martom na selu, koja ga kudi zbog spašavanja životinje, govoreći mu da si je sam kriv za nesreću koja mu se desila. Nedugo zatim Marta umire, a Joska, prestravljen njenom smrću, prevrne svijeću zapalivši kuću i svoju mrtvu tetu u njoj. Čitavo selo se okupi oko njega i bičuje ga, kriveći njegov etnicitet za požar i tetinu smrt. Nakon bičevanja Joska biva odveden vračari Olgi koja kaže da je dječak vampir i otkupljuje ga, koristeći ga u iscjeliteljskim ritualima po selima Istočne Europe.

Dok dječak peca netrpeljivi ga seljak gurne u rijeku koja ga odvede nizvodno do mlinara i njegove žene koja pomaže Joski. Međutim, mlinar optuži svoju ženu da je njena pomoć dječaku zapravo pokušaj da postane majka što joj on ne može pružiti, pa frustraciju ispoljava silovito je udarajući bičem, tvrdim predmetima i šakama te je vrijeđajući da je prostitutka. Dječak je preneražen takvim nasiljem te odlazi iz kuće. Nasilje nad ženama se kao tema provlači kroz cijeli film, a posebno je istaknuta u sekvenci o Labini, seljanki koja zarađuje kao prostitutka, nudeći se mladićima u selu. Kada majke mladića za to saznaju divljački prebiju Labinu.

Osim paljenja tvora, film je prepun mučenja i ubijanja životinja, pa tako Joska u šumi nailazi na konja sa slomljenom nogom te ga spašava dovodeći ga u selo, sve kako bi ga lokalac pred njegovim očima zadavio. Također, naziv filma očituje se u sekvenci u kojoj seljak Lekh, kod kojeg Joska u jednom poglavlju boravi, oboji pticu te je takvu pusti da se pridruži jatu. Jato je opkoli te je počinje kljucati, polagano je ubijajući. Prizor jata ptica umjetnički je nabijen, krvoločni let oko uljeza izveden je koreografski vrlo zanimljivo, ali sam čin potiče osjećaj jeze. Ta kratka sekvenca predstavlja čitav film u malom – estetski kvalitetan prikaz netrpeljivosti spram židovskog dječaka od strane vlastite vrste. Također, životinje tijekom filma predstavljaju nevinost uopće, bića prema kojima nepokvareni Joska gaji suosjećanje, a nad kojima se ljudi, baš kao i nad nekim pripadnicima svoje vrste, nasilno iživljavaju.

Već u prvoj sekvenci gledatelju postaje jasno da je Joska osjećajan dječak, odgojen u nježnosti i ljubavi, a da je bačen u društveni krug koji ne gaji iste vrijednosti i koji zbog njegova porijekla svaku njegovu pogrešku tumači kao djelo vraga. U jednom poglavlju Joska ministrira na misama svećenika (Harvey Kajtel) koji ga spašava od nacista, ali svi posjetitelji odbijaju dati novac u njegovu škrabicu. Naivni svećenik daje dječaka na hranjenje seljaku Garbosu (Julian Sands) koji ima pedofilske sklonosti te ga siluje, a kada se dječak jednom prilikom spotakne na misi i razbije monstrancu te sruši Bibliju na pod, mještani ga pretuku, proglase sotonom i bace ga u rupu punu gnojiva.

Joska, bez zaštite roditelja, lutajući selima Istočne Europe doživljava niz zala te film, kao i roman, ima snažan mizantropski karakter. Naime, Kosiński u romanu predstavlja poljske seljake jednako užasnima kao naciste, inzistirajući da je nacističkom rukom sustavno potaknuti antisemitizam i anticiganizam utjecao i na Slavene, koji u knjizi i filmu svaku dječačku nespretnost tumače kao planiranu židovsku zavjeru koju kažnjavaju ekstremnom mjerom. Zbog negativnog prikaza poljskih civila za vrijeme Drugog svjetskog rata roman je izazvao kontroverze te je u Poljskoj dugo vremena bio zabranjen, a budući da je filmsku adaptaciju realizirao češki redatelj on si nije želio dozvoliti da na taj način predstavi susjede. Iz toga je razloga Marhoul odlučio da se svi dijalozi izgovaraju na interslavenskom jeziku, umjetnom jeziku kojeg su između 2006. i 2011. osmislile tri skupine čeških i slovačkih filologa. Taj je jezik trebao postati svojevrsni esperanto za interslavensku komunikaciju, a koristeći ga za dijaloge svih likova osim Nijemaca, Marhoul je geografski apstrahirao radnju na neodređen slavensko-katolički prostor koji može biti Poljska, Hrvatska, Slovačka, Češka ili Ukrajina.

Još jedna zanimljiva anegdota je ona kada lutajućeg Josku susretne Crvena armija čiji pripadnici u njemu vide očajnog dječaka pogodnog za indoktrinaciju, istovremeno mu pružajući smještaj, hranu i suhu odjeću. Poseban utjecaj na njega ostavlja snajperist Mitka (Barry Pepper) koji osveti pripadnike svoje vojske ubijajući onoliko seljana koliko ih je, u osveti za snošaj s lokalnim djevojkama, ubilo njegove kolege, uputivši dječaka da upamti misao “oko za oko, zub za zub”, poklonivši mu pištolj. U sljedećoj sekvenci Joska se nalazi na tržnici te ugleda igračku konjića koju uzima u ruke da je bolje promotri. Trgovac ga optuži za krađu te mu govori da Židovi zaslužuju istrebljenje koje im se dogodilo te ga tako silovito ošamari da dječak padne u nesvijest. Joska se probudi u domu za nezbrinutu djecu, ali vrlo brzo pobjegne i Mitkinim pištoljem ubija trgovca koji ga je uvrijedio, čime je naglašena dječakova preobrazba iz osjećajnog pojedinca u osvetnika i hladnokrvnog ubojicu.

Na kraju filma Joskin otac dolazi u dom za nezbrinutu djecu po svojega sina, međutim dječak je postao nijem od užasa koje je vidio i proživio te se odbija suočiti s ocem, ljuteći se na njega jer ga je napustio i ostavio s tetom Martom, time nehotično prouzročivši sve što mu se dogodilo. Međutim, Joska zatim primijeti tetovirani broj na očevoj podlaktici te gledatelju postaje jasno zašto je dječak bio ostavljen teti na čuvanje.

Obojena ptica naglašava lakoću kojom ljudi bude svoju okrutnu stranu te ističe opasnost ideologije netrpeljivosti, odnosno njenog učinka na obične ljude koji nerijetko misle i djeluju ovisno o političkoj klimi koju stvaraju oni na vlasti. Film napada praznovjerje, mizoginiju i nasilje nad životinjama jednako kao antisemitizam i anticiganizam, time objedinjujući glupost, kratkovidnost i osjećaj mržnje spram nemoćnih u istu kategoriju. Ova epopeja o zlu Drugog svjetskog rata raširenom po čitavoj Europi vrlo je vrijedan kinematografski uspjeh, a simbolika židovskog dječaka kojeg glumi Rom objedinjuje užas kojeg su proživjeli pripadnici obaju etničkih skupina.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autoričini i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime