Edis Galushi: Romi su dobrobit jednog društva

0
105
Foto: Ognjen Karabegović

U prepunoj dvorani Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu 4. studenog, povodom Svjetskog dana romskog jezika, Romsko kazalište Prizren je izvelo monodramu Panta Rhei. Naslov predstave, a koji govori da sve teče i da se sve mijenja, poznati je citat grčkog filozofa Heraklita (535. pr. n. e – 475. pr. n. e) za kojeg je kretanje bila stvarnost, a stabilnost iluzija.

Autor teksta i protagonist predstave Edis Galushi ovu je monodramu pisao tijekom studiranja u Zagrebu, a premijerno je izvedena u Prizrenu 2017. godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao sam anglistiku. Tada sam imao više vremena za sebe i za promišljanja o životu i o društvu općenito. Volio sam ići u kazalište te su me inspirirale predstave koje sam gledao u Gradskom dramskom kazalištu Gavella, Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM). Posebno me motivirala monodrama kao zahtjevan oblik drame u kojoj tekst izgovara samo jedan lik i tako je nastala priča koju sam zajedno s kolegama iz Romskog kazališta Prizren pretvorio u kazališnu predstavu. Od premijere do danas predstava je izvedena 15 puta u Prizrenu i Makedoniji, a izvedba u Zagrebu prva je u Europskoj uniji što članovi Romskog kazališta Prizren vide kao jedinstvenu priliku da si otvore put prema ostalim zemljama EU.

Foto: Ognjen Karabegović

Na pitanje što ga je potaknulo na pisanje ove drame Edis odgovara: Kao temu za svoj diplomski rad izabrao sam analizu romskih likova u engleskoj književnosti. Zbog toga sam pročitao veliki broj knjiga u kojima su Romi glavni ili sporedni likovi i niti u jednoj od njih nisam uspio pročitati nešto pohvalno, neku osobinu koja bi opisivala mene i moju obitelj, nešto u čemu bi se mogao prepoznati. Knjige su prikazivale kako ne-Romi vide Rome, primjerice kao nepismene, kao prostake koji se ne znaju lijepo izražavati, kao prljave i zapuštene. Čim netko iz većinskog stanovništva primijeti na nekome bilo koju od ovih karakteristika automatski smatra da se radi o Romu iako ne zna koje je nacionalnosti ta osoba. U većini slučajeva kada se o Romima govori van romskog kruga uvijek se govori pogrdno, ali mi nismo odrasli uz takve priče. Mi pamtimo da su naše obitelji bile vrijedne, obrađivale su zemlju, prerađivale željezo, bavile se različitim zanatima u kojima su bile majstori.

Jedan od Edisovih kolega i član Romskog kazališta Prizren od samog osnutka Sylejman Elshani komentirajući predstavu rekao je: Mnogo puta kada igramo ovu dramu ja i sam plačem jer tu se spominje majka. Naše romske majke često su bile čistačice u kućama kod obitelji drugih nacionalnosti, primjerice Srba, Hrvata i Albanaca. I kad Edis priča u ovoj drami mnogi od nas Roma prepoznaju svoje majke.

O autentičnosti teksta i izvedbe ove monodrame Edis je rekao:  To je moje iskustvo proživljeno u obitelji i u društvu i uvelike mi pomaže kad glumim pred publikom. Također mi je važno koliko predznanja ima publika pred kojom izvodim predstavu, odnosno koliko dobro poznaje povijest romskog naroda, zanate kojima su se bavili, njihove običaje, položaj u različitim državama u kojima su živjeli i njihovu sudbinu pa s obzirom na to prilagođavam način na koji ću tematske cjeline prezentirati gledateljima da im budu što jasnije. U tome mi je značajno pomogao turski redatelj Deniz Dadale koji surađuje s Turskim amaterskim kazalištem u Prizrenu.

Radnja drame Panta Rhei obuhvaća period od 13. stoljeća pa do danas. Najprije govori o zanatima kojima su se Romi bavili, primjerice obrađivanjem željeza, prerađivanjem konopljike, tkanjem i drugim, a zatim o Romima poljoprivrednicima koji su imali i po nekoliko hektara zemljišta koja su obrađivali.

Neizostavan je i doprinos Roma u glazbenoj umjetnosti, kao i u različitim oblicima scenskog izražavanja koji od izvođača zahtijevaju da bez obzira na okolnosti u kojima se nalaze u tom trenutku ili bez obzira na emotivno stanje besprijekorno izvedu svoju točku kojom će uveseliti, zabaviti i zaokupiti publiku. U predstavi govorim i o našim majkama, istaknuo je Edis, koje će u javnosti olako okarakterizirati kao prljave i neuredne, a da ironija bude veća upravo će njih zvati da im čiste kuće. U jednoj sceni prikazujem čistača cipela koji pruža svoje usluge, ali ga se omalovažava, a ne gleda na njega kao na osobu koja profesionalno obavlja svoje zanimanje. Poznajem Rome na Kosovu koji se bave tom djelatnošću, a govore i po deset jezika. U predstavi se nadalje prikazuje odnos prema Romima i progoni kojima obiluje romska povijest, a koji su kulminirali za vrijeme Drugog svjetskog rata izvršenim genocidom nacističkog režima.

Pred sam kraj predstave Edis na sceni trga stranice iz knjiga i govori kako niti jednu od priča koje su gledatelji čuli na sceni neće pronaći ni u jednoj knjizi. Ono što u njima piše ne opisuje njega ni njegovu obitelj, a ni njegov romski narod. I on je umoran od objašnjavanja i od borbe s predrasudama na što je potrošio cijeli svoj život, a samo je želio hodati po zemlji, po zelenoj travi, slobodno udisati zrak i veseliti se.

Foto: Ognjen Karabegović

U originalnoj verziji predstave uz Edisa sudjeluju i drugi glumci čije uloge pojačavaju dojam koji izazivaju njegove riječi. Sporednu ulogu imaju, primjerice vojnici koji dolaze iz 4 različita perioda, osmanske vladavine, srpske vladavine i albanske vladavine na Kosovu te vojska koja simbolizira različitu međunarodnu vojnu silu pod kojom su živjeli Romi. Kao likovi u sjeni pojavljuju se i glazbenik i balerina, ali taj dio predstave zbog tehničkih ograničenja u Zagrebu nisu mogli izvesti. U Zagreb je doputovalo samo nas 5 članova Romskog kazališta pa su moji kolege preuzeli sve uloge tehničke podrške koju predstava zahtijeva, scenu, glazbu, titlove i rasvjetu. Iako smo predstavu ponešto preuredili ideja i poruka ostale su iste.

Publika je predstavu popratila ovacijama vidno dirnuta i potresena kako dramskim tekstom tako i glumom. Ovakve reakcije publike prate ovu predstavu gotovo uz svaku izvedbu. Kada smo u Skopju sudjelovali na Festivalu romskih kazališta našoj je predstavi dodijeljeno priznanje iako Festival nije bio natjecateljskog karaktera. Eminentni makedonski redatelj koji je sudjelovao na Festivalu, nakon što je navečer pogledao našu predstavu, otišao je kući te se vratio sa suvenirom koji je prepoznatljivi dio makedonske tradicije i uručio ga našem kazalištu. Istaknuo je kako je oduševljen izvođenjem ove monodrame kao iznimno teškog oblika drame te posebno izvođenjem na romskom jeziku u kojem je korišten minimalan broj riječi posuđenih iz drugih jezika.

Edis s ponosom ističe da je već 15 godina član Romskog kazališta Prizren i dodaje kako tek sada osjeća da je dovoljno sazrio da ovakav tekst prenese publici.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime