Romkinje i obiteljsko nasilje

0
41
Foto: errc.org/

Prošle subote, 23.11., na ulicama većih francuskih gradova izašlo je više desetaka tisuća ljudi kako bi prosvjedovalo protiv obiteljskog nasilja. Povod za okupljanje bili su podaci prema kojima su od početka godine partneri ili bivši partneri u Francuskoj ubili 130 žena. Budući da je ljubičasta boja simbol aktivizma za ženska prava, u zraku su se vidjeli ljubičasti transparenti s imenima žrtava nasilja. Sudionice prosvjeda su izvikivale da zahtjevaju milijardu eura, a ne milijun, ponuđen od strane vlade, za lokalna udruženja koja se bore protiv bračnog nasilja. Anaïs Leleux, članica udruženja istaknula je kako je milijarda eura manja svota novca od one koja se troši za sahrane, liječenje preživjelih žrtava ili smještanja djece u Domove nakon ubojstva njihove majke. Policija procjenjuje da je na ulicama Pariza prosvjedovalo 35.000 ljudi, dok udruženje #NousToutes, koje je organiziralo prosvjed, smatra da je učešće mnogo veće, oko 100.000 ljudi u Parizu i 150.000 diljem cijele Francuske. Prosvjedi su održani i u ostalim većim francuskim gradovima poput Lyona, Strasbourga, Bordeauxa i Lillea.

Osim u Francuskoj, prosvjed je u nedjelju održan i u Belgiji, u čijem je glavnom gradu Bruxellesu na ulicama okupljeno oko deset tisuća ljudi. Povorka je hodala do Palače pravde gdje su sudionici ostavili crvene cipele koje predstavljaju žrtve femicida, kojih je u Belgiji od početka godine identificirano dvadeset i dvije.

U kontekstu ove borbe oglasio se Europski centar za prava Roma (ERRC), istaknuvši kako Romkinje trpe kombinaciju patrijarhalnog i rasističkog nasilja u svakodnevnom životu. UN-ova Deklaracija o uklanjanju nasilja nad ženama definira to nasilje kao bilo koji čin rodno uvjetovanog nasilja koji rezultira ili će vjerojatno rezultirati fizičkim, seksualnim ili psihološkim ozljedama ili patnjom žena… ERRC ističe da Romkinje, zbog dvostruke diskriminacije, češće pate od normaliziranog obiteljskog nasilja, nedostatka pristupa ginekologu, silovanja, prisilnog braka, silovanja unutar braka, trgovine ljudima, prostitucije, financijske ovisnosti o muškarcu, kulturnog posramljivanja i institucionalnog uznemiravanja. Anketa provedena u Bosni i Hercegovini iznosi da od 609 ispitanih Romkinja 43% pati, a 76% pozna ženu koja pati od fizičkog nasilja. Više od 17% ispitanih žena je prijavilo seksualno nasilje, ali je potpora od strane policije te zdravstvenih i socijalnih službi gotovo nepostojeća. Jedna od Romkinja je čak izjavila da je prestala zvati policiju jer kada je nazove policajci kažu: Ma pusti ih, ciganska posla.

ERRC navodi kako se ne može voditi kvalitetan razgovor o situaciji romskih zajednica u Europi bez da se spomene što znači biti Romkinja koja trpi intersekcionalnu diskriminaciju. Zato je potrebno uključiti što više Romkinja u izradu i provedbu političkih odluka koje ih se najviše tiču. U tom se kontekstu predlaže niz mjera kojima bi se poboljšao položaj Romkinja. Između ostaloga zahtjeva se ukidanje segregacije obrazovanja i uspostava programa osposobljavanja za Romkinje s ciljem da im se pomogne u osiguravanju boljih mogućnosti zaposlenja. Nadalje, potrebno je ukinuti zdravstvene prakse koje narušavaju standarde skrbi za Romkinje te omogućiti pristup kvalitetno zdravstvenoj njezi svim Romima koji žive u getima, snažnije progoniti počinitelje prisilnih sterilizacija, poticati ekonomsko osnaživanje Romkinja kao sredstvo za djelovanje protiv siromaštva i socijalne isključenosti, procesuirati neopravdane i nezakonite, prisilne deložacije koje nesrazmjerno utječu na Romkinje, osnovati neovisno tijelo za katalogiziranje sustavnih kršenja prava Romkinja te u potpunosti ratificirati i provesti Istanbulsku konvenciju u borbi protiv ranjivosti romskih žena i djevojčica koje su žrtve nasilja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime