Kakva politika nam je potrebna u doba klimatskog kaosa?

0
84
Foto: Krešimir Zovak

Institut za političku ekologiju (IPE) u suradnji s Centrom kulture u Peščenici organizirao je još jedno u nizu predavanja iz ciklusa “Krafna na Knap!”, ovoga puta postavljajući pitanje kakva nam je politika potrebna u doba prijetnje klimatskog kaosa. Andro Rilović iz Instituta predstavio je tri dimenzije krize s kojom se suočavamo. Prva kriza je ekološka te podrazumijeva niz problema, među kojima je agresivna sječa šumskih površina koje apsorbiraju ugljikov dioksid i stvaraju kisik, sve snažniji vjetrovi i šteta uzrokovana njima, porast razine mora, erozija tla, degradacija obradivih površina, onečišćenje zraka i voda, smanjenje bioraznolikosti i klimatske promjene.

Druga je društveno-ekonomska kriza koja se ogleda u sve većoj nejednakost među ljudima. Naglašeno je da 26 najbogatijih pojedinaca posjeduje više od siromašnije polovice čovječanstva, odnosno 3.8 milijardi ljudi. Rilović je napomenuo da se ekonomska nejednakost očituje i u problemu nesrazmjera moći između muškaraca i žena jer su muškarci vlasnici 86% korporacija te posjeduju 50% više bogatstva. Također, spomenuti su i sve prisutniji prekarni poslovi koji povećavaju razinu stresa.

Treća kriza je kulturno-psihološka. Naime, sve veća nejednakost među ljudima uzrokuje teške posljedice po ljudsku psihu, što uključuje povećanu stopu depresije, ubojstava, netrpeljivosti, osjećaja usamljenosti, zloupotrebe ilegalnih supstanci i niza drugih društvenih patologija. Rilović je istaknuo da živimo u doba epidemije duševnih bolesti te da je depresija postala najčešći uzrok invalidnosti. Također, naglašeno je da se kulturno-psihološka kriza stvara strukturalno pomoću marketinga, projekcijom nerealnih standarda ljepote i uspjeha kako bi se potaknulo ljude na potrošnju, a zatim se osjećaj krivnje zbog neuspješnog ostvarenja takvih standarda individualizira.

Globalni pokret odrast (eng. degrowth), kojeg je Institut za političku ekologiju dio, iz navedenih razloga ukazuje na potrebu za radikalnom transformacijom ekonomskog sustava. Naime, pokret glavni problem uočava u karakteristici kapitalizma da konstantno potiče rast, povećavajući proizvodnju i potrošnju. Fenomen rasta nužno uzrokuje sve veću eksploataciju prirodnih resursa, a kapitalizam kao takav, zbog vlasništva manjine nad sredstvima za proizvodnju, sve više povećava nejednakost i nesigurnost radnih mjesta, što zauzvrat potiče niz patologija.

Rilović je istaknuo da prestanak rasta unutar kapitalističkog sustava uzrokuje recesiju, koju je oprimjerio onom iz 2008. godine, koja je bacila ljude u još veći duševni očaj. Zbog toga zaključuje da se kapitalizam mora nadići ako čovječanstvo priželjkuje stabilnu budućnost. Izlagač je kao zamjenu predložio ekonomski sustav koji nosi naziv municipalizam. Temelj je ideja da zajedničkim dobrima ne upravljaju ni država ni tržište već svi ljudi koji ih koriste. Pitanja poput održavanja ili prenamjene livada, parkova, trgova ili zgrada trebala bi postati pitanja o kojima odlučuju oni koji prebivaju u kvartovima u kojima se navedene komunalije koriste. Proizvodnja i raspodjela prehrambenih proizvoda također bi bila podvrgnuta zajedničkom odlučivanju, što bi potaknulo lokalnu proizvodnju, smanjujući ekološki otisak. O širim pitanjima, kao što je vanjska politika ili održavanje komunalija koje nadilaze područje kvarta (ceste, vodovod, plinovod, kanalizacija), odlučivalo bi se tako što bi svaki kvart demokratski izabrao delegata koji u svakom trenutku može biti opozvan, a ti bi delegati zajednički došli do odluka koje su u interesu većine. Manjinska bi prava bila zaštićena ustavom koji bi ih štitio od diskriminacije. Takva bi politika, tvrdi Rilović, osigurala smanjenje klimatske krize zbog fokusa na lokalnu proizvodnju i opći interes lokalaca da sačuvaju svoj okoliš te bi, zaustavivši tržišnu nejednakost i poslovnu nesigurnost, dovela do psihološke stabilnosti i smanjenja društvenih patologija.

Kako bi pokazao da taj politički program ne živi samo u teoriji Rilović je istaknuo neke praktične primjere. Tako radnici korporacije Jackson iz Mississippija u potpunosti demokratski odlučuju o poslovnim pitanjima korporacije, stanovnici Demokratske Federacije Sjeverne Sirije, Rojave odlučuju o svim političkim pitanjima upravo na spomenuti, municipalistički način, a građanska platforma Barcelona en Comú institucionalno se bori za navedene ciljeve u Španjolskoj. Rilović je, što se Republike Hrvatske tiče, kao primjer organizirane borbe za municipalizam naveo stranku Zagreb je naš te društveni centar Rojc u Puli, koji se sastoji od stotinjak udruga koje se sve snažnije povezuju, međusobno si osiguravajući zadovoljenje osnovnih potreba kao što su hrana i smještaj, tako se odvajajući od države i tržišta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime