Fact checking vs. fake news: provjera činjenica u moru lažnih vijesti

0
24
Foto: Flickr/Andy Kobel

Prema podacima međunarodne mreže organizacija za provjeru činjenica (International Fact Checking Network / ICFN), fact checking ili provjeru činjenica danas obavlja najmanje 210 verificiranih platformi, s prisutnošću u 68 svjetskih zemalja. Samo četiri godine unazad, 2014., broj takvih platformi u svijetu bio je čak pet puta manji.

Dok medijski prostor bilježi sve učestalije pojave tzv. lažnih vijesti (fake news) te njihovo olakšano i brzo širenje putem društvenih mreža poput Facebook-a, istovremeno se diljem svijeta pojavljuju i razvijaju mediji posvećeni provjeri činjenica (fact checking) plasiranih u javni prostor, upravo kako bi utvrdili točnost informacija dostupnih javnosti te razdvojili lažne od činjenično točnih vijesti.

Iako lažne vijesti nisu nova pojava, postale su goruća tema za vrijeme i nakon američkih predsjedničkih izbora i referenduma o Brexit-u 2016. Današnji medijski prostor definira pretežito internet, koji je omogućio potpuno nove načine kreiranja, objavljivanja i dijeljenja informacija i vijesti, s vrlo malo regulacije i standardizacije. Užurbani ritam naših života preslikao se i na naše načine traženja i konzumacije informacija i vijesti kojih odjednom ima pregršt. Konzumirajući brze, kratke i pristupačne informacije, prosječan se čovjek može osjećati informiranim, ali danas se vijesti i informacije dijele tolikom brzinom i u tolikim količinama da se vrlo lako u njima pogubiti, posebno ukoliko nismo kritični prema njihovim izvorima. Uz rastući broj novih medija i ogroman izbor izvora informacija dostupnih na društvenim mrežama, od kojih nisu svi pouzdani, postaje sve teže razaznati točne od netočnih informacija i utvrditi koji su izvori uistinu vjerodostojni.

U Hrvatskoj provjeru činjenica u javnom prostoru specijalizirano radi Faktograf.hr, jedini takav hrvatski medij. Prema informacijama dostupnim na njihovoj stranici, svrha Faktografa je (pr)ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava kojima nas svakodnevno zasipaju naši političari i političarke. Također, Faktograf.hr aktivno radi na suzbijanju dezinformacija, posebice na Facebooku, gdje od 2019. godine čini dio Facebook-ovog programa provjere činjenica (Facebook Third Party Fact Checking Program).

Kroz nekoliko rubrika i primjenom transparentne metodologije koja je bila preduvjet za članstvo u ICFN-u, Faktograf provjerava i ocjenjuje izjave političara i nositelja javnih dužnosti, ispunjenost predizbornih obećanja i točnost tvrdnji u digitalnom prostoru.

Tako se recimo u jednoj od rubrika – Ocjena točnosti – ocjenjuju tvrdnje vezane za objektivne činjenice, a u rubrici Provjera točnosti ocjenjuje se točnost tvrdnji digitalnih medija u suradnji s Facebookom. Prate se i ostvarenja obećanja danih u predizbornim kampanjama, politički intrigantne teme ali i one nedovoljno zastupljene.

S obzirom na raznolikost lažnih vijesti i informacija i njihovih izvora, one uključuju tzv. clickbaitove sa senzacionalističkim naslovima, skriveno reklamiranje, propagandu, pristrano izvještavanje, teorije zavjere, pseudoznanstvene informacije, manipuliranje činjenicama ili izvještavanje utemeljeno na pogrešnim ili nepotpunim podatcima.

Sanja Despot, glavna urednica Faktografa, za Deutsche Welle potvrdila je kako je u Hrvatskoj – osim teorija zavjera koje su i drugdje učestale – najviše prisutan revizionizam tj. lažne teze i falsifikati vezani za razdoblje Drugog svjetskog rata. Tako je recimo na Faktografu u nekoliko navrata bilo potrebno potvrditi relevantne pronalaske o pitanju je li Za dom spremni starohrvatski pozdrav, što je i u hrvatskom društvu često tema rasprave. Neki su tako tvrdili kako je izraz korišten i za vrijeme bana Josipa Jelačića, što je, naravno, demantirano. Faktograf prenosi: ‘Za dom’ i ‘spremni’ su riječi, one su dio jezika, ali pozdrav ‘Za dom – spremni!’ nikada nije postojao kao pozdrav do ustaša. Nadalje, na Faktografu je demantirana i izjava publicista Igora Vukića, predsjednika revizionističke udruge Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, u kojoj je imputirao predstavniku romske nacionalne manjine u Saboru, Veljku Kajtaziju, da ne govori istinu kada je prilikom komemoracije romskih žrtava Drugog svjetskog rata u Uštici rekao da je u Jasenovcu ubijeno preko 16.000 Roma. Prema Vukiću, stvarna brojka je 1500, ali je Faktograf na temelju analize dostupnih podataka u ovom slučaju izjavi Igora Vukića dao ocjenu ni F od fakta.

Međutim, Faktograf se Romima nije bavio samo u kontekstu njihovog stradavanja u Jasenovcu i Drugom svjetskom ratu. Naime, aktualne teme u društvu rijetko kada ne postanu metom lažnih vijesti, a kada su u pitanju manjine, negativne posljedice lažnih vijesti vrlo brzo su evidentne. Primjerice, u Parizu je u ožujku ove godine zbog nasilnih napada na Rome uhićeno 20 ljudi, a napadima je neposredno prethodila lavina lažnih vijesti o pokušajima otmice od strane Roma koje su cirkulirale Facebookom i Snapchatom, prenosi the Guardian.

Slični su slučajevi ove godine prijavljeni i na Kosovu, gdje su društvenim mrežama također kružile lažne vijesti o otmicama djece, nakon čega su u nekoliko navrata pripadnici romske nacionalne manjine nasilno napadnuti, a prijavljeni su i slučajevi policijske brutalnosti, prenosi European Roma Rights Centre. Može se zaključiti kako lažne vijesti o manjinama kontinuirano perpetuiraju stereotipe i strahove o Romima, što njih zauzvrat ponovo eksponira rasističkim i nasilnim napadima.

Foto: faktograf.hr

U Hrvatskoj, Romi su još jednom bili tema medija kada je u lipnju ove godine u Čakovcu održan prosvjed pod nazivom Želim normalan život, na kojem je jedan od organizatora, Alen Pancer, pred oko tisuću okupljenih prosvjednika iznio podatak da sedam posto stanovništva Međimurja radi 70 posto kaznenih djela, aludirajući pritom na pripadnike romske nacionalne manjine, koji čine otprilike 7% stanovništva u ovoj regiji. Istu izjavu kasnije je u dva navrata ponovio i Ivan Sokač, načelnik PU međimurske. Faktograf je ovu vrlo efektivnu informaciju odlučio istražiti te zaključio: Tako formuliran i višekratno ponovljen omjer navodi na zaključak da su svi međimurski Romi počinitelji nekog kaznenog djela, štoviše da su oni počinitelji velike većine svih kaznenih djela u toj županiji. A to jednostavno nije točno. Cijeli tekst dostupan je ovdje, a on potvrđuje i kako je malen korak od te generalizacije i stigmatizacije čitave romske populacije pa do potencijalnog revanša.

Faktograf se u ožujku ove godine bavio i temom prijedloga međimurskog župana, Matije Posavca o uvođenju vaučera umjesto gotovinskog isplaćivanja minimalne zajamčene naknade. Prijedlogu su se Romi i njihov predstavnik u hrvatskom Saboru, Veljko Kajtazi protivili, smatrajući ga diskriminatornim. Faktograf je pri analizi ove teme ponovo posegnuo za dostupnim relevantnim činjenicama i konzultiralo stručnjake, a čitavu analizu možete pročitati ovdje.

Slične posljedice širenja lažnih vijesti osjete i ostale manjine, a posebice migranti i izbjeglice, o kojima se lažne vijesti šire u ogromnom broju diljem regije od kada je 2015. godine započela tzv. migrantska kriza u Europi.

Osim Faktografa u Hrvatskoj, u regiji su aktivni i drugi fact checking mediji poput Raskrinkavanje.ba u Bosni i Hercegovini i Raskrinkavanje.rs u Srbiji. U srpskim se medijima često mogu pronaći dezinformacije i lažne vijesti o manjinama, posebice o Albancima, koje se u srpskim medijima često tipizira kao švercere droge i kriminalce, kao što potvrđuje naslov s Raskrinkavanje.rs Albanci kao šverceri droge jedan od omiljenih tabloidnih stereotipa, ali lažne vijesti o manjinama dotiču se i LGBTIQ+ zajednice, koju se lažno optuživalo da uvodi pedofiliju u Srbiju, o čemu je Raskrinkavanje.rs također pisalo. Također, česte su dezinformacije koje se tiču političke situacije na Kosovu. U BiH su također zabilježene i demantirane lažne vijesti o LGBTIQ+ manjinskoj zajednici, ali najviše se i dalje diskreditiraju lažne vijesti i dezinformacije kojima se nastoji kriminalizirati migrante, što je učestalo i u ostatku regije.

Migrante se tako plasira u središte teorija zavjera, optužuje za nasilne napade te se često koriste lažne slike ili snimke napada/požara koji nemaju veze s migrantima. Iako su migranti češće žrtve agresije ili rasističkih napada nego njihovi počinitelji, u samo nekoliko minuta, na Raskrinkavanje.ba moguće je pronaći više od 10 tekstova kojima se demantiraju lažne vijesti o migrantima, a naslovi uključuju sljedeće: Migranti u Bihaću nisu zapalili kuće u kojima su boravili, Migranti kao “dežurni krivci” za ulične napade, Napad na migrante, ne napad migranata, Migranti lažno okrivljeni za smrt mladića, “Antimigrant” tvrdi da su Isilovci okupirali Tuzlu itd.

Kako se u proteklim godinama povećao broj migranata u BiH, tako je porastao i broj lažnih vijesti vezanih uz njih. Migranti su od 2015. jedna od glavnih političkih tema u BiH, ali i ostatku Europe, pa ne čudi da se Raskrinkavanje.ba sve češće fokusira upravo na lažne vijesti vezane uz migrante.

U Hrvatskoj je Faktograf također u značajnom broju tekstova demantirao dezinformacije o migrantima i izbjeglicama, koje su često iznosili političari poput predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, koja je izjavila kako izbjeglice loše utječu na hrvatski turizam, ili saborskih zastupnika Ivana Vilibora Sinčića i Ivana Pernara iz stranke Živi zid koji su migrante i izbjeglice netočno optuživali za nasilne napade i za skrivanje terorista.

Ono što se da zaključiti iz pregleda nekoliko regionalnih fact checking medija je da lažne vijesti, dezinformacije i teorije zavjere nipošto nisu zaobišle naše prostore, a uz rapidan i nezaustavljiv razvoj tehnologije i novih medija, teško da će fenomen fake news-a uskoro iščeznuti. Prvi alat koji suvremena publika mora izoštriti u ovom slučaju je kritičko razmišljanje, posebice kada se radi o informacijama vezanim za politički nabijene teme u društvu.

Neki od koraka i osnovnih pitanja koje svi možemo primijeniti pri opreznijoj konzumaciji svakodnevnih vijesti i informacija uključuju: 1. provjeru izvora informacije/vijesti – je li izvor pouzdan i vjerodostojan? 2. čitanje cijelog teksta – odgovara li naslov teksta njegovom sadržaju? 3. provjeru drugih izvora informacija/vijesti – jesu li i drugi izvori prenijeli istu priču/informaciju? 4. provjera činjenica – je li tekst nov ili star? 5. provjera vlastitih pristranosti – utječu li naše urođene pristranosti na to u što vjerujemo? i 6. je li tekst šala/satira? – radi li se o satiričnom izvoru vijesti? Ukoliko i nakon ovih koraka niste sigurni u činjeničnu točnost informacija i vijesti na koje nailazite, relevantne informacije sada možete provjeriti i putem fact checking medija, bilo onih regionalnih spomenutih u tekstu, ili stranih poput FactCheck.org, PolitiFact.com ili Snopes.com.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime