Sport je najbolje sredstvo okupljanja zajednice

0
95
Foto: Čedo Todorović

U Slavonskom Brodu živi jedna od najvećih romskih zajednica u čitavoj Hrvatskoj. Većina tamošnjih Roma, njih između 1200 i 1500, smješteno je u naselju Josip Rimac na periferiji grada. Točan broj teško je procijeniti jer su brojne obitelji posljednjih godina trbuhom za kruhom otišle put Njemačke, Austrije, Švedske i drugih zapadnih zemalja, dok određen broj mladih sezonski radi na našoj obali. Život u tom naselju prate brojni problemi, od visoke nezaposlenosti do problema s neadekvatnom infrastrukturom. Ipak, posljednjih godina uočeni su i određeni pomaci na bolje, pa je tako značajno porastao broj romske djece koja se upisuju i u osnovnu i u srednju školu. Osim dobrih vijesti na polju obrazovanja, ove godine je u romskom naselju konačno započeta realizacija jednog projekta koji bi trebao poboljšati kvalitetu života lokalnog stanovništva. Radi se o izgradnji višenamjenskog sportskog igrališta koja je započela početkom svibnja. U međuvremenu, igralište je završeno, a čeka se još samo postavljanje ograde. Tako su djeca i mladi već ovo ljeto proveli uživajući u loptanju na za to primjerenoj površini.

Naš sugovornik Goran Stanković rođen je i živi u Slavonskom Brodu. Otac je četvero djece, po struci je električar, a već trideset godina se manje ili više aktivno bavi sportom, prije svega nogometom. Kao što svaki pravi nogometni zaljubljenik zna, Slavonski Brod je nekada bio poznato nogometno središte. Tamošnja Marsonija bila je ne samo ugledan prvoligaški klub, već i odskočna daska za hrvatske reprezentativce i svjetske zvijezde kao što su Ivica Olić i Mario Mandžukić. Priča koju nam je ispripovijedao Stanković možda nema veze s velikim svjetskim nogometnim pozornicama obasjanim blještavim svijetlima reflektora, ali je iz perspektive lokalne romske zajednice itekako važna i zanimljiva. Naime, brodski Romi su nekada također imali svoj nogometni klub – NK Roma. Iako se za razliku od poznatog brodskog prvoligaša natjecao u trećoj županijskoj ligi, NK Roma je predstavljao jedno od centralnih mjesta socijalizacije lokalne zajednice.

„Igrali smo protiv obližnjih klubova. Družili smo se uz nogomet, susretali se s različitim ljudima“, prepričava nam Stanković svoja lijepa sjećanja na nogometnu karijeru. „Stjecali smo nova iskustva, nova prijateljstva. Nikada nismo imali nikakvih neugodnosti zbog toga što pripadamo nacionalnoj manjini. Nikad nas nitko nije vrijeđao ili omalovažavao“.

Što se rezultata tiče, NK Roma je uvijek bio negdje oko sredine tablice, no kako nam objašnjava naš sugovornik, to za njih nije bila najvažnija stvar: „Najvažnije nam je bilo druženje. Živjeli smo za taj vikend, za tu nedjelju kad je utakmica“. Nažalost, ova lijepa priča naprasno je okončana. Uslijed nerješivih financijskih i infrastrukturnih problema, klub se naprasno ugasio.

Interes Roma za sport nikada nije bio upitan, ali je problem predstavljalo nepostojanje infrastrukture. Dok su igrali ligu, domaće utakmice su bili prisiljeni igrati na tuđim terenima, a rekreativni nogomet se igrao po neuređenim livadama: „Prije smo se skupljali na livadi gdje bismo improvizirali nekakve golove. Ali svejedno nas se znalo okupiti jako puno“. Srećom, po tom pitanju je kako smo već spomenuli ove godine napravljen veliki korak naprijed izgradnjom terena, pa improvizacija više neće biti potrebna. Stanković nam dalje govori kako pored pozitivnih zdravstvenih efekata, sport može imati i važnu odgojnu ulogu: „Sport je najbolje sredstvo da odmaknemo naše mlade Rome od alkohola, droge i drugih problema. Kroz sport se mlade može educirati o raznim pitanjima i pomoći im u odrastanju“.

Upravo iz tog razloga pojavila se želja za pokretanjem nogometne škole za mlade Rome i obnavljanjem kluba. Neki od njih već igraju aktivno nogomet po različitim klubovima, tako da nije upitno da interes, volja i potencijal postoje. Ključno pitanje je postoje li svi potrebni materijalni uvjeti da bi se klub podiglo iz mrtvih. „Financije su najveći problem. Ne trebaju nam milijuni, trebaju nam neki mali novci da pokrenemo stvar s mrtve točke, pokrenemo nogometnu školu, ogradimo igralište koje napokon imamo, dobijemo dva kontejnera gdje bi se klinci mogli presvlačiti. Već to bi bilo dovoljno da se stvar pokrene, da maknemo naše klince s ulice i usmjerimo ih prema zdravom životu“, zaključio je Stanković.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime