Kuća ljudskih prava Zagreb objavila je ovih dana izvještaj Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2018. godinu koji pruža uvid u kršenja, probleme, izazove i prijepore u području zaštite i promicanja ljudskih prava koji su obilježili 2018. godinu. Izvještaj je nastao na temelju cjelogodišnjeg monitoringa i provedenih intervjua s više od 50 organizacija civilnog društva te članova akademske zajednice.
Izvještaj pokazuje da je trend snažne društvene polarizacije na konzervativne i liberalne vrijednosti nastavljen i u 2018. godini. Na društvenu polarizaciju dodatno su utjecale dvije narodne referendumske inicijative, stanje u medijima i pritisci kojima su novinari izloženi zbog sudskih postupaka te rapidno urušavanje javne funkcije HRT-a.
Na udaru negativnih društvenih tendencija u 2018. godini su se našli prava na reproduktivno i seksualno zdravlje žena, prava LGBTIQ+ osoba i prava nacionalnih manjina.
“Iako je pravo žena na izbor uređeno Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, u praksi postoje brojni problemi u ostvarivanju tog prava. Naime, zlouporaba prava na priziv savjesti te sve učestalije pozivanje liječnika na to pravo kao i neadekvatna državna regulacija medicinskih zahvata vezanih za inducirani prekid trudnoće i visine troškova tih usluga ograničavaju dostupnost abortusa ženama”, stoji u izvještaju.
Ističe se kako se žene češće nalaze u situaciji nesigurnog zaposlenja i češće su zaposlene putem ugovora na određeno te putem agencijskog zapošljavanja. Također, kršenja Zakona o radu žene rijeđe prijavljuju zbog straha od gubitka posla.
I nedavno objavljena analiza rodne ravnopravnosti Svjetske banke pokazala je da je navjeći jaz u hrvatskom društvu između žena i muškaraca u mogućnostima ostvarivanja ekonomskih primanja. Stopa nezaposlenosti žena je 19 posto viša u odnosu na muškarce.
Najveći jaz utvrđen je u mogućnostima ostvarivanja ekonomskih primanja s obzirom na činjenicu da velik broj žena, mladih, umirovljenika i pripadnika manjina nema pristup tržištu rada.
Pritom je istaknuto kako se žene u Hrvatskoj uspješno školuju na svim razinama, uključujući i visoko obrazovanje, ali završena škola ne znači automatski i više razine sudjelovanja žena na tržištu rada.
Jaz u plaćama između spolova dovodi do jaza u mirovinama, zbog čega su žene nakon napuštanja tržišta rada suočene s društvenom isključenošću, siromaštvom i financijskom ovisnošću o suprugu ili partneru.
Iako je u 2018. godini usvojeno niz mjera koje imaju za cilj unaprijediti ekonomsku situaciju građana i zemlje, velike nejednakosti postoje između urbanih i ruralnih područja u kojima se bilježe veće stope nezaposlenosti i siromaštva. Oko 20 posto građana živi u riziku od siromaštva.
Nejednakosti između urbanih i ruralnih područja najviše pogađaju ugrožene i marginalizirane društvene skupine. I u 2018. godini, navodi se u izvještaju Kuće ljudskih prava, pripadnici romske nacionalne manjine suočavali su se s mnogim problemima u ostvarivanju ljudskih prava koji su posljedica povijesno utemeljene diskriminacije, što je posebice izraženo prilikom zapošljavanja i pristupa uslugama.
“Segregacija Roma u obrazovnom sustavu još uvijek je prisutna i predstavlja ozbiljan problem u mnogim dijelovima Hrvatske u kojima Romi žive u značajnom broju”, stoji u izvještaju.
I u analizi Svjetske banke romsko stanovništvo ističe se kao najisključenija je manjinska skupina, a nejednakosti za djevojčice romske pripadnosti započinju rano i s godinama se pojačavaju. Čak 78 posto djevojčica romske pripadnosti prijevremeno napušta školu, u usporedbi sa 60 posto dječaka romske pripadnosti. Samo šest posto ženskog romskog stanovništva završi srednjoškolski ili viši stupanj obrazovanja, u usporedbi s 24 posto muškog romskog stanovništva.
Naposljetku, nakon višegodišnjih kašnjenja, Hrvatska je i dalje bez temeljnih javnih politika zaštite i promocije ljudskih prava, poput Nacionalnog plana zaštite i promocije ljudskih prava, Nacionalne politike ravnopravnosti spolova i drugih javnih politika. Propušteno je i ratificirati važne međunarodne konvencije poput Europske socijalne povelje (revidirane) i UN-ove Konvencije o sprječavanju prisilnih nestanaka.
