Približimo se romskoj poeziji

0
66
Foto: Phralipen

U sklopu ciklusa tribina kluba “PEN”, “Tumači poezije”, čiji je idejni začetnik i glavni organizator Miroslav Kirin, održali su 3. prosinca večer “Približimo se romskoj poeziji” u Knjižnici Marije Jurić Zagorke. Ciklus je zamišljen kao niz događaja u kojima ljudi koji inače ne pišu niti čitaju poeziju, na opušten način razgovaraju o poeziji.

U interpretaciji poezije sudjelovali su kazališni redatelj Lovro Krsnik i akademska kiparica Manuela Pauk, a događaj je moderirala pjesnikinja Marija Dejanović. Nakon njihove interpretacije, dr. sc. Ljatif Demir, romski pjesnik, aktivist i sveučilišni profesor, pročitane je i interpretirane pjesme stavio u kontekst romske povijesti, kulture i biografskih činjenica o pjesnicima i pjesnikinjama.

Jovan Nikolić – Zavet

Prva pročitana pjesma bila je Zavet Jovana Nikolića, srpskog pjesnika romskog porijekla, u kojoj se lirski subjekt zavjetuje da će odgojiti svojeg budućeg sina kao iznimno nasilnu i beskompromisnu osobu.

Dr. Ljatif Demir je ponudio vrlo zanimljiv kontekst romske kulture kako bi se pjesma dobro shvatila. Spomenuo je princip po kojem Romi odgajaju svoju djecu, a to je ahimsa (nenasilje). No, budući da su Romi getoizirani narod u svim zapadnim državama, jednom kada dođu među većinsko stanovništvo shvate da ih se ne prihvaća onakvima kakvi jesu te se moraju iznimno truditi da uspiju, recimo, pronaći posao. Jovan Nikolić ovom pjesmom upravo podcrtava taj moment – Romi moraju biti iznimno nasilni i beskompromisni kako bi uspjeli u društvu koje ih ne prihvaća.

Slobodan Berberski – Odlazak brata Jakala

Demir je naglasio da je Slobodan Berberski prvi Rom koji je izdao knjigu. Naime, Romi vrlo često pišu poeziju, ali ona se ne objavljuje zbog odveć poznatih razloga. Zato Romi na čitanja poezije uvijek dolaze sa svojim bilježnicama punima poezije. Demir tvrdi kako vjerojatno manje od  5 posto Roma koji se ozbiljno bave poezijom imaju objavljene knjige.

Osim uspjeha objavljivanja knjige, Berberski je bio vrlo svestran i uspješan čovjek. Sudjelovao je u Španjolskom građanskom ratu, bio dobar prijatelj s poznatim hrvatskim indologom i filozofom Čedomilom Veljačićem, a 1971. je organizirao Prvi svjetski kongres Roma, održan u Londonu.

Ova specifična pjesma, Odlazak brata Jakala, opisuje nemogućnost Roma da sahrane Jakala, čovjeka koji je bio cijenjen u romskoj zajednici. Razlog tome je što ni kršćani ni muslimani nisu dozvoljavali Romima da sahrane svoje voljene na njihova groblja, pa su Romi često, dugo hodajući s mrtvacen, tragali za praznim grobom.

U pjesmi je naglašena bijela boja jer romska kultura bijelu tumači bojom smrti i žalosti, dok je crna boja zabave i svečanosti. Također je prisutan i motiv snijega jer se rođenje djeteta dok pada snijeg tumači kao znak za nesretan i težak život.

Kujtim Paçaku – Kad Rom voli

Motiv u ovoj pjesmi je romska ljubav koja može mijenjati prirodne zakone. Ljubav u pjesmi može zaustaviti selidbu lastavica, pokloniti valove zaleđenom potoku itd. Večerašnji tumači poezije naglasili su moguće obrtanje motiva, pitanjem: “Što ako Rom ne voli? Može li promijeniti prirodne zakone na gore?”

Demir je naglasio da romski jezik nema riječ za mržnju te da je ideja ljubavi drugačije zamišljena nego u zapadnoj kulturi. Zapadni čovjek prvo pita osobu da li ona voli njega, a tek onda izjavi ljubav, dok romska ljubav može biti jednosmjerna: “Ja te volim, bez obzira na to je li mi ljubav uzvraćena”, napomenuo je Demir.

Mehmed Saćip – Pomeranje sofre

Mehmed Saćip jedini je od dosad navedenih romskih pjesnika pisao na romskome jeziku. Pomeranje sofre je pjesma o nesebičnoj ljubavi majke prema svojoj obitelji. Naime, majka u pjesmi mijesi pitu za članove obitelji, ali ju ne jede. Na kraju pjesme se pita hoće li ipak ostati koja mrvica, ali ne za nju, nego za sutra.

Saćip tom pjesmom oslikava teško financijsko stanje i stanje društvene nepravde u kojima se Romi i danas nalaze, gdje je pitanje gladi i dalje prisutno.

Ljatif Demir – Vodeni ljudi

Zatim smo čuli pjesmu samog Ljatifa Demira pod nazivom Vodeni ljudi. Tumači poezije vrlo su zanimljivo primijetili da je voda simbol za nešto neuhvatljivo, da je bez krutog oblika te kako možda simbolizira fenomen u kojem većinsko stanovništvo tjera Rome da ostaju vodeni, da ne izraze svoj identitet do kraja.

Također, voda je prijeko potrebna za ljudski život, a istovremeno neprimijetna i o njoj ni ne razmišljamo dok ne ostanemo bez nje, što može simbolizirati dugogodišnje robovlasničko iskorištavanje Roma te odsutnost svijesti o tome u zapadnoj kulturi.

Demir je nakon tumačenja rekao kako su monsuni glavna metafora u pjesmi. Da su Romi odneseni iz Indije poput vode u monsunskim olujama, bez pravog pristanka.

Gordana Đurić – Kiša na dlanu

Pjesma Kiša na dlanu Gordane Đurić uvid je u patrijarhalni aspekt romske kulture. Naime, oženjenim se Romima toleriraju ljubavnice, dok  Romkinje moraju ostati kod kuće, čuvati djecu i kuhati. Lirski subjekt u ovoj pjesmi je žena koja čezne za mužem koji će joj biti vjeran te oplakuje činjenicu što on to nije.

Nepoznata autorica – Igračica se zanela s igrom

Igračica se zanela s igrom pjesma je nepoznate autorice koja ukazuje na razlike u zapadnoj i romskoj kulturi. Naime, Romi vjeruju u ponovno rađanje nakon smrti pa je u romskoj kulturi smrt događaj koji povezuje početak i kraj.

U pjesmi mlada djevojka pleše iako joj je otac preminuo te joj netko zbog toga prigovara, na što ona odgovara da je život ples i da će nastaviti plesati što god joj napravili.

Budući da je ovo bila zadnja pjesma, i publici je bilo ponuđeno da je protumači, na što je jedna žena iz publike napomenula da joj se čini da, budući da je romska kultura, kao i zapadna, vrlo patrijarhalna, djevojka pleše zato što je slobodna od očeve kontrole te uživa u zadnjim trenucima slobode, prije nego što netko od njene braće zauzme poziciju glave u kući.

Na kraju događaja su u knjižnicu ušli i romski ulični svirači koji nisu imali veze s organizatorima događaja, već su te večeri zarađivali svirajući od kafića do kafića. Kada ih je jedan od članova publike ugledao na ulici, pozvao ih je u knjižnicu da nešto odsviraju te tom spontanošću završe događaj.

Večer je bila iznimno zanimljiva te pružila dubok uvid u bogatu, ali zapostavljenu tradiciju romske poezije te se nadam da će se nešto slično brzo ponoviti.

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime