Kurikularna reforma od iduće godine ulazi u sve škole i to u one razrede u kojima je ove godine bila u eksperimentalnoj provedbi, poručila je ovaj tjedan ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak, najavivši da će ovaj tjedan u javno savjetovanje biti upućena odluka o donošenju kurikuluma s prilogom svih predmetnih kurikuluma i kurikuluma međupredmetnih tema.
Nakon godina previranja i burnih rasprava oko reforme, čini se da bi iduće godine zaista mogla zaživjeti u školama diljem zemlje. Mnogo je problema i kritika koje još uvijek valja uputiti reformi, koja se u mnogočemu čini kao usklađivanje s tržišnim trendovima, više nego promišljanje istinske svrhe obrazovanja. Ali to nije samo pitanje reforme, već našeg pogleda na obrazovanje općenito.
Naglasak je na “školi za život” i “realno potrebnom”, dok je “škola za čovjeka” pala u drugi plan. To nas, s obzirom da živimo u tržišno i trendovsko orijentiranom društvu, ne iznenađuje, ali je ipak tužno kada dolazi iz redova proklamiranih predvodnika obrazovanja i obrazovne misli.
Čini se da je obrazovanje u potpunosti “uškopljeno” tržištem, nametnutom ekonomskom dogmom koju nitko ne želi dovoditi u pitanje. Znanost i obrazovanje uvijek su bili predvodnici progresa, no sada nam se događa da misao vodilja profita uvjetuje kakvo bi obrazovanje i znanost trebali biti. Time se, čak i kurikularnoj reformi koja ima neke svjetle točke, zatire sve “apstraktno” i “imagirano”, sav “zanos”, sve ono što se u današnjem društvu ne može jednostavno utržiti, ali u raznim drugim pogledima obogaćuje (evoluciju) čovjeka.
Iz ekonomsko profitne paradigme definira se obrazovanje na ono koje nije korisno i ono koje jest korisno. Time se pristaje na status quo jer je obrazovanje za tržište zapravo način prihvaćanja sadašnjeg stanja raspodjele moći i načina na koje se ono održava. To je velika bolna točka današnjeg obrazovanja, i njoj ne izmiče ni kurikularna reforma, prethodno krizitirana na posve krivim osnovama i iz posve drugačijih perspektiva.
No, valja nam se osvrnuti na barem neke pozitivne pomake, posebno bitne za romsku zajednicu. Unutar cjelovite kurikularne reforme izrađen je kurikulum po modelu C za romsku nacionalnu manjinu. To je prvi puta u Hrvatskoj slučaj jer do sada nije bilo nikakvog manjinskog obrazovanja za Rome, što je veliki previd s obzirom na nužnost takvoga obrazovanja za razvoj i poboljšanje položaja Roma u našem društvu, ali i šire društveno upoznavanje s romskom kulturom.
Model C je model po kojemu se nastava izvodi na hrvatskom jeziku uz dodatnih dva do pet školskih sati namijenjenih učenju (njegovanju) jezika i kulture nacionalne manjine. Dodatna satnica u trajanju od pet školskih sati tjedno obuhvaća učenje jezika i književnosti nacionalne manjine, geografije, povijesti, glazbene i likovne umjetnosti.
U samom programu se navodi kako “ciljevi ovog kurikuluma teže izgradnji školske kulture koja poštuje različitost i teži inerkulturalizmu i inkluzivnosti, stoga će njegova provedba biti u potpunosti uspješna jedino ako se elementi kurikuluma predmeta Jezik i kultura romske nacionalne manjine integriraju u školske kurikulume kako bi pojedino školsko okruženje doživjelo pozitivne promjene u situaciji u kojoj su pripadnici romske nacionalne manjine u riziku od isključenosti”.
Nedavno je završeno i javno savjetovanje o Prijedlogu kurikuluma predmeta Romski jezik i kultura – Model C.
Kako se ističe, za odnos prema Romima interkulturalni pristup je posebno značajan, jer su dosadašnji kontakti bili opterećeni usvojenim stereotipima, nedovoljnim poznavanjem romske kulture i rijetkim susretima. Položaj manjine za Rome u Hrvatskoj znači i disperziju na cijelome državnom području, periodične, sezonske migracije zbog obavljanja poslova, život u malim, izoliranim zajednicama u predgrađima ili zasebnim naseljima, navodi Neven Hrvatić u svom radu Interkulturalni kurikulum i obrazovanje na manjinskim jezicima.
Adekvatan i dobro promišljen pristup u obrazovanju važan je za integraciju i zaštitu nacionalnih manjina, za ostvarivanje potpunog i poštenog suživota. Obrazovanje bi uvijek trebalo voditi destigmatizaciji, oslobođenju i širenju čovjeka u svakom pogledu.
Kurikulum po modelu C za romsku nacionalnu manjinu mali je, ali dobar korak u tom smjeru. No, ostaje nam veliko pitanje s početka teksta, ono o manjkavosti promišljanja obrazovanja općenito, pa je upitno koliki progres u ovakvom okruženju uopće možemo napraviti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
