Rad naš svagdašnji

0
60
Foto: Phralipen

Jedina mjera zapošljavanja koju su Romi nešto češće koristili jest ona mjera preko koje su se uključivali u javne radove. O javnim radovima razgovarali smo sa onima koji su koristili tu mjeru, kako osobno, tako i u svojstvu predstavnika udruga u kojima rade.

S druge strane, donosimo iskustva Roma/kinja koji su pokrenuli vlastiti posao ili odlučili nastaviti sudjelovati u obiteljskom biznisu. Tako je Suada Avdi tek otvorila servis za čišćenje, Sultan Haliti nastavio obiteljski posao u trgovini odjeće, a Branko Đurđević je s nama podijelio svoje iskustvo obrtnika koji je zatvorio poduzeće. Adem Canoski Gušani sa djevojkom vodi Istrian Shop, Stevo Gjurdjević već petnaestak godina brine o bolesnicima, a Senad Bedić se odlučio započeti vlastiti posao za odštopavanje kanalizacija i svih vrsta odvoda nakon niza godina rada kod drugih obrtnika.

Stevo Gjurdjević, Udomiteljstvo “Kudeljnjak Nevenka”, Bjelovar

“Radi svoje djece i njihovog zaposlenja, prije petnaest godina pokrenuo sam udomiteljstvo ‘Kudeljnjak Nevenka'”, rekao nam je u razgovoru Stevo Gjurdjević, koji živi i radi u Bjelovaru. Udomiteljstvo je specijalizirano za psihičke bolesnike. Stevina snaha Slavica i kćerka Suzana trenutno se brinu o osam osoba, što je maksimalan broj s obzirom na postojeće kapacitete. “Nije to neki unosan posao”, nastavio je u razgovoru, “jer ako želite da ljudi koji su kod vas smješteni imaju liječničku skrb, kvalitetne obroke, kavicu, voće i sl., onda novaca baš i ne ostane.” Za rad sa starijima i nemoćnima u udomiteljstvu, a posebno s psihičkim bolesnicima, potrebno je razumijevanje i volja.

“Svi oni traže malo pažnje i nježnosti, žele da ih netko sasluša”, objašnjava Stevo i dodaje: “Imamo dvorište u obliku parka i blizu smo centra grada tako da u socijalnom smislu pacijenti nisu izolirani i odvojeni od ostatka društva. Većinom se radi o ljudima u 40-im i 50-im godinama koji su vrlo inteligentni i s kojima možete lijepo komunicirati. Ali, čovjek ne može predvidjeti sve situacije koje će mu se dogoditi tijekom života pa je tako jedna pacijentica imala izljev krvi u mozak, operirana je i ostala bez obitelji. Kod nas je i gospodin kojeg poznajem iz mladosti, a koji se u nekom trenutku odao alkoholu i kod nas došao nakon liječenja u psihijatrijskoj bolnici. Već punih pet godina kod nas je udomljen pacijent koji je potpuno slijep, ali zanimljivo je primijetiti da redovito sam odlazi u šetnju do grada i poznaje svaki centimetar puta.”

Kada govori o počecima, otvaranju i uhodavanju posla, Stevo Gjurdjević se prisjeća predrasuda u okolini zbog njegove romske nacionalnosti, a zbog kojih ljudi nisu željeli članove svoje obitelji udomiti kod njega. Govorili bi: “Ne dam svoga da bude kod Cigana!” Ipak, kako su s vremenom počeli pristizati pacijenti s vrlo teškim dijagnozama koji bi se kod njega oporavljali, odnos okoline se mijenjao i posao je napredovao. Pozitivna iskustva korisnika ipak su bila odlučujuća.

Sultan Haliti, Modni salon “Nino”, Sisak

“Imam tu sreću da je tata, prije dvadesetak godina, pokrenuo posao u trgovini s odjećom i da sam se po završetku trgovačke škole mogao zaposliti u obiteljskoj tvrtki”, izjavio je Sultan Haliti, koji već više od deset godina sudjeluje u organizaciji posla, ali radi i kao prodavač u Modnom salonu “Nino” u Sisku. Smatra da mu je to uvelike skratilo muke oko traženja posla, što je vrlo česta situacija kroz koju su prolazili njegovi prijatelji i poznanici. U početku ove prednosti nije bio toliko svjestan, ali s godinama radnog iskustva i sazrijevanjem počeo je cijeniti mogućnost da zaradi za vlastitu obitelj. “Iako danas nije lako jer često zaradim samo toliko da pokrijem troškove, ipak je olakotna okolnost što sam svoj na svome pa nemam dodatne troškove poput, primjerice, najma za lokal.”

Većinu početničkih problema s uhodavanjem posla prošao je njegov otac Jeton Haliti koji je zahvaljujući svojim sposobnostima i kvaliteti proizvoda uspio u kratkom vremenu privući veliki broj kupaca. Njihovo zadovoljstvo i preporuke rezultirali su dolaskom kupaca i iz drugih gradova i mjesta, primjerice iz Kutine, Osijeka, Popovače, Velike Gorice i Zagreba. “Ljudi iz manjih mjesta, kao i stalni kupci, iznimno cijene individualni pristup kakav ne mogu dobiti u trgovačkim centrima”, objašnjava Sultan. “Također osluškujemo potrebe tržišta i prilagođavamo se pa smo tako, primjerice, povećali asortiman muške odjeće jer je muškarcima nekako lakše kupiti sve, od čarapa do odijela, na jednom mjestu. Posebno sam ponosan na kolekciju muških košulja koju čini preko petsto košulja raznih modela, boja i uzoraka. Svakako, ne treba zanemariti pristupačnu cijenu, odnosno pravi omjer cijene i kvalitete.”

Foto: Phralipen

Kao mlad čovjek Sultan je u tradicionalni obiteljski posao unio proširenje oglašavanja i informiranja putem interneta, Facebooka i drugih društvenih mreža, te povećao izbor elegantne odjeće u skladu s interesima svojih kupaca. Na kraju razgovora, opisujući svoju životnu i radnu okolinu, Sultan je zaključio kako je Sisak jako dobar grad za obiteljski posao jer ga u manjoj sredini svi poznaju i kroz prijateljstva i poznanstva stekao je povjerenje, što je iznimno bitno za Roma u većinskom okruženju. “Nikada ni sa kime nismo imali problema jer nas ljudi pamte po dobru, a dobar glas se daleko čuje!” – zaključio je Sultan na kraju razgovora.

Adem Canoski Gušani, obrt “Istrian Shop”, Pula

“Kada se odlučite na pokretanje vlastitog posla potrebna je velika volja, upornost i želja za radom jer to znači da ćete morati raditi više poslova istovremeno. Obrt, pod nazivom Istrian Shop, iako je otvoren na mamu, u potpunosti je moja briga”,  na početku razgovora rekao nam je Adem Canoski Gušani iz Pule. Pored organizacije posla i nabave robe, Adem i njegova djevojka rade i kao prodavači. U trgovini u centru Pule pretežno prodaju hranu, piće i duhan, ali i ostale proizvode koji su zanimljivi turistima, primjerice suvenire – atraktivno pakirane hrvatske proizvode poput meda i maslinovog ulja.

“Budući da smo u iznajmljenom gradskom prostoru, troškovi su jako visoki tako da znamo raditi i po četrnaest i petnaest sati kako bismo mogli nešto zaraditi nakon što podmirimo sve obaveze. Ipak, ne odustajemo i to bih poručio mladima, da koliko god bilo teško i naporno ne smiju odustati jer imati posao u današnje vrijeme znači imati kakvu-takvu sigurnost i kakva-takva redovita primanja.”

Pored trgovine, Adem pomaže roditeljima oko hostela koji oni vode te je izvanredni student na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji. Kaže da mu teorija koju uči na Fakultetu pomaže u radu, ali bi kao najbitnije elemente za vođenje posla ipak istaknuo praktičan rad i iskustvo.

Foto: Adem Canoski Gušani

Suada Avdi, obrt “Diamant”, Poreč

“S dečkom sam otvorila obrt – servis za čišćenje ‘Diamant’.  Iako smo novi na tržištu i još nismo u potpunosti krenuli jer čekamo preostale službene papire, posao čišćenja za nas nije ništa novo s obzirom na to da smo nekoliko godina radili u drugim tvrtkama. I ove godine sam, evo, radila u kampu Lanterni i za odlično odrađen posao bila pohvaljena, tako da sam sigurna da i kroz svoj obrt mogu pružiti kvalitetu” – govori Suada na početku razgovora za Phralipen. Nikada za sebe i svoj rad nije čula negativne kritike pa su joj pohvale bile dodatna motivacija da prouči natječaje za poslove čišćenja koje objavljuju različite firme u Poreču i Puli te, ovisno o klijentima, napravi poslovni plan i odluči o broju zaposlenika.

“Želim zaposliti djevojke, žene, ali i muškarce i uopće mi nije bitna razlika u godinama. Također, to mogu biti moji sunarodnjaci, Romkinje ili Romi, ali i ostale nacionalnosti. Najvažnije je da postoji međusobno povjerenje.” Na pitanje bi li mladima preporučila pokretanje vlastitog obrta spremno je odgovorila da bi takav korak preporučila svakome tko ima volju i viziju, jer iz iskustva je naučila da za one koji žele raditi uvijek ima posla. Navela je kako je biznis teže pokrenuti onima koji nemaju završenu školu jer znanje za sobom povlači dodatnu, neophodnu sigurnost. S ponosom ističe da je ona školu završila, a kad god uhvati priliku pohađa i dodatne seminare i edukacijske radionice.

Branko Đurđević o poduzetničkom iskustvu u tvrtki “Rubac – Tex” d.o.o., Mece (Darda)

Godine 1997. Branko Đurđević se s obitelji vratio iz Njemačke i već je sljedeće godine otvorio tvornicu donjeg rublja Rubac-Tex. To je bilo postrojenje za visoko produktivnu proizvodnju dječjeg, ženskog i muškog donjeg rublja i spavaćica. Sve sirovine (tkanine, konce, čipku i ostalo) dobavljali su iz Njemačke gdje su zadržali odlične kontakte s dobavljačima. Imali su dozvolu za mobilnu trgovinu pa su prodavali proizvode u Dardi, Belom Manastiru i Osijeku.

“Posebno je atraktivan bio asortiman za starije osobe, kao i za one punijeg stasa jer je takve ponude bilo manje u ostalim trgovinama”, naglasio je Branko i dodao kako je prodaja u Slavoniji iznimno dobro išla, posebno u Osijeku. Punih sedam godina uspjevali su normalno živjeti od svoga rada, ali: “Godine 2003. osjetili smo prve naznake ekonomske krize, a pored toga, u Slavoniju su došli Kinezi i krenuli otvarati trgovine. Iako njihova roba nije bila toliko kvalitetna, cijena je bila prihvatljivija, primjerice za iznos novca za koji bi kod nas mogli kupiti jedan komad donjeg rublja, u kineskoj trgovini bi mogli kupiti tri komada. Tako smo malo-pomalo zatvorili proizvodnju i trgovine. Godine 2009. supruga je otišla u mirovinu, a ja sam umirovljenik od 2014.” Pitali samo ga bi li mladima danas savjetovao otvaranje ovakve tvrtke, odnosno pokretanje vlastite djelatnosti, ali je s oprezom odgovorio da mu se čini kako je tada, na početku 2000-ih godina, bilo lakše: “Čini mi se da porezi i ukupna davanja nisu bili toliko veliki, a bilo je i više novaca pa su ljudi mogli kupovati i trgovina se razvijala.”

Senad Bedić, poduzeće za odštopavanje kanalizacija i svih vrsta odvoda, Palovec (Mala Subotica)

Nakon šestogodišnjeg iskustva stečenog radom kod drugih obrtnika, Senad Bedić se prije šest mjeseci odlučio otvoriti vlastiti obrt za odštopavanje kanalizacija i svih vrsta odvoda. Radi na prostoru cijele Međimurske županije, a u posljednje vrijeme nastoji proširiti posao i na područje Varaždinske. “Prvenstveno sam želio pokazati da Romi rade dobro i kvalitetno i da nije bitno koje si nacionalnosti već je jedini ispravan pokazatelj kvaliteta odrađenog posla”, izjavio je u razgovoru Senad Bedić.

Smatra da je važno i ulaganje u marketing te je pored letaka i drugog tiskanog promidžbenog materijala pokrenuo i službenu web stranicu svoga obrta. “Za sada radim sam, ali trudim se i nastojim proširiti posao. U tom slučaju rado ću zaposliti još radnika i kupiti dodatne strojeve”,  rekao nam je na kraju razgovora.

Foto: Senad Bedić

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime