Kad je žrtva Rom, onda nije Rom

  • EnglishEnglish
  • 0
    174
    Foto: medium.com

    Mediji su prošli tjedan izvjestili kako je u zapadnoj Ukrajini, u gradu Berehove, ubijena 30-godišnja Romkinja, kojoj je grupa napadača, prema iskazima svjedoka, prerezala grlo. Policija je pak objavila da je na ulicama grada pronađena žena „s ranama na grlu“, te da joj nisu uspjeli spasiti život. Policijski izvještaj nije uključivao ime žrtve, kao ni informaciju o njenom etnicitetu. Da je počinitelj napada bio Rom – to bi se svakako istaknulo, ali ovako – kada je žrtva Romkinja, nekako se zaboravilo spomenuti.

    Sve to, unutar konteksta u kojem je napada na Rome i Romkinje sve više. Naime, ovaj se napad dogodio svega tjedan dana nakon što je policija uhitila sedmero ljudi u Lvivu, zbog pogubnog napada na romsko naselje, u kojem je ubijen jedan Rom, 24-godišnjak. Napala ga je skupina maskiranih muškaraca, a još je nekoliko ljudi iz naselja hospitalizirano zbog teških ozljeda zadobivenih u tom napadu.

    Također, u  Ukrajini su početkom mjeseca članovi veteranske desničarske milicije National Druzhyna uništili romsko naselje u Holosiivskyi parku u Kijevu. Svoju su prijetnju obznanili na Facebooku svega nekoliko sati ranije, poručivši da će istjerati sve iz naselja ako ga stanovnici/e sami ne napuste u roku od 24 sata. U manje od dva mjeseca dogodilo se pet velikih napada na romska naselja u zemlji.

    U zajedničkom pismu vlastima u Kijevu, ljudskopravaške organizacije, uključujući Human Rights Watch i Amnesty International, osudile su napade i pozvale na reakciju vladajućih – čija je zadaća promptno reagirati i osuditi ovakve napade. Međutim, ta je reakcija u većini slučajeva izostala, što je, kako napominju organizacije „dovelo do atmosfere nekažnjivosti koja rezultira ohrabrivanjem ovih skupina da vrše napade i dalje“.

    “Dok su ukrajinske vlasti reagirale u nekoliko prijašnjih slučajeva ovakvih napada, vlasti do sada u posljednjih nekoliko mjeseci nisu uspjele odgovoriti na većinu incidenta, što je stvorilo ozračje gotovo potpune nekažnjivosti koja ne može ništa drugo doli ohrabriti te skupine da počine više napada. Nije iznenađujuće da broj nasilnih napada i prijetnji takvih skupina raste, budući da neodgovarajući odgovor vlasti šalje poruku da se takva djela toleriraju. Pozivamo vas da poduzmete učinkovitu akciju kako biste spriječili i zaustavili djela koja promiču mržnju i diskriminaciju i pozovete na odgovornost počinitelje“, stoji u pismu.

    U Italiji je pak ovih dana novi ministar unutarnjih poslova, Matteo Salvini, obećao provesti prebrojavanje Roma, da se sazna „tko su i koliko ih je“. Pritom se i „našalio“ rekavši: „Nažalost, one koje imaju talijansko državljanstvo moramo zadržati, ne možemo ih istjerati“. Deseci tisuća Roma i Romkinja žive diljem Italije, uglavnom na marginama većih gradova.

    U stvarnosti, registar Roma teško da će biti moguće provesti jer bi takvo nešto bilo protuustavno, i otvaralo Pandorinu kutiju sramotne fašističke prošlosti – za vrijeme Mussolinija, etničko-rasne statistike i brojanje krvnih zrnaca bilo je važan dio zakona. Italija se, s razlogom, od takvih politika odmicala posljednjih desetljeća.

    Foto: Rafio Free Europe

    Ali sad je tu Salvini, desničarski klaun, kojemu su puna usta ovakvih i sličnih prijedloga, iako je svjestan da će ih teško realizirati. Ali realizacija je zapravo manje bitna. Salviniju je bitno da se Talijanima prikaže kao zaštitnik – zaštitnik od izbjeglica i migranata, zaštitnik od Roma i Romkinja, zaštitnik od drugih i drugačijih. Diljem Europe, na Rome se gleda kao na štetne, neproduktivne, regresivne pripadnike društva. Kako pokazuju istraživanja, u većini europskih zemalja na Rome se gleda negativno, a najnegativniji stavovi prema romskoj populaciji prevladavaju upravo u Italiji. Salvini zna kako skupljati jeftine političke poene.

    Iako su diljem Europe Romi zapravo i dalje izloženi sustavnoj diskriminaciji, a nerijetko i fizičkom nasilju i progonima, percepcija među ostatkom populacije je takva da su Romi ti koji su problem, pa valjda, po principu atribucije – zaslužuju to što im se događa. U takvom pogledu na stvari, Romi mogu biti samo počinitelji, napadači, krivci, nikako žrtve. Jer ako je Rom žrtva, tko je onda zločinac?

    Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.

    Komentiraj

    Unesite svoj komentar
    Unesite svoje ime