INTERVJU – Tamara Puhovski: Stvaranje nečeg novog iz otpada pokreće cjelokupnu ideju “Roum-a”

0
136
Foto: Tamara Puhovski
RoUm je centar za spašavanje odbačenih predmeta kroz koji se hrvatski dizajneri i Romi okupljaju kako bi prenamjenili otpad u predmete za unutarnji dizajn. RoUm se temelji na tradiciji romskih zajednica koje uvijek iznova koriste i recikliraju odbačene predmete te potiče očuvanje tradicionalnih romskih obrta pokazujući poduzetničke vještine zajednice kojoj to nije strano. Nakon izrade predmeti su spremni za svačiji dom, ured ili hotel. Ideja proizašla iz poduzeća za socijalne inovacije ProPuh osnivačice Tamare Puhovski iznjedrila je inovativne predmete koji su prošle godine u Medijateci Francuskog instituta izloženi javnosti. Razgovarali smo s njom o ciljevima projekta, socijalnim inovacijama, a i implikacijama na romsko društvo.

 

Kako je došlo do ideje za pokretanjem projekta “RoUm“? Je li opravdao Vaša očekivanja?

Prije par godina, iznajmila sam stan koji je bio nenamješten, jer si nisam mogla priuštiti cijenu s namještajem, i s cimericom krenula raditi namještaj iz otpada i paleta. Tu je nekako nastala moja vjera u to da svaki predmet ima dušu ako ga dotakne dovoljno ruku i interes za upcycling – stvaranje nečeg novog iz otpada. S druge stane užasno me frustriralo da Romi na Hreliću prodaju stare stvari za par kuna a ostali na Britancu i online za par stotina. Sada kada zanat i prenamjena starih stvari postaje zanimljiva, trendi i privlačna Romi su najednom tu postali nevidljivi. Frustriralo me da se u velikom broju projekata Rome stavlja u poziciju onih koji trebaju učiti, a ne onih od kojih mi ostali trebamo učiti te me ljuti da vidim napore uključivanja Roma, ali vrlo rijetko u stvarima koje su trendy, privlačne i nove kao što su online prodaja, socijalno poduzetništvo, startup, socijalna inovacija. Tako je nastala ideja.

Projekt je nadišao moja očekivanja i to prvenstveno jer ima neku čarobnu sposobnost okupljanja ljudi, stvaranja, entuzijazma i podrške. Voljela bih reći da je to bio pažljivo isplanirana strategija s moje strane, ali bila je samo ideja koju su ljudi kao što su Jagoda Novak, Milan Mitrović, Igor Lenart, Morana Stinčić, Siniša Musić, Denis Erdelji radom i volontiranjem pretvorili u nešto uistinu posebno što mi je jako teško ovdje, na papiru opisati vašim čitateljima. Nadam se da će oni imati priliku pridružiti se ili nas doći vidjeti u toj čaroliji proizvodnje i stvaranja. Romska zajednica u Slavonskom Brodu i umjetnici su iz moje početne ideje napravili sve ove ljepote koje možete vidjeti na webu, ali i stvorili atmosferu rada i međusobne podrške koju moram reći da se vrlo rijetko vidi. Zajedno s umjetnicima stavili su Jagodu i mene, nakon prve pilot radionice, pred gotov čin da idemo dalje. Bili su u pravu i tako smo pronašli dodatnu investiciju za drugu fazu proizvodnje i sve uspjehe koji su slijedili.

Romi koji su sudjelovali u projektu kao ulaznicu su donijeli neki stari predmet te ga prenamijenili u predmet za unutarnji dizajn. Kakvi su predmeti donošeni i kakve su tranformacije doživjeli?

Imali smo svašta, od kutija za municiju do starog korita, trofeja i kolica za djecu. Kutije za municiju želeći konačno malo mira su postali prekrasni stolići za eksplozivne kave i razgovore, kolica koja su bila pomalo tužna kada su sva djeca stala na noge i otrčala sada se bave dostavom hrane kao servis stolić, stari pehar zasjao je kao nikada do sada postavši lampa, a staro korito je postalo naš Mr. Brko, ambasador RoUma – drveni lijepi, preko 90% reciklirani ukrasni predmet s dugačkim brkovima. Čak je i hrpa starog željeza postala najimpresivniji stalak za kišobrane poznat kao Kišni čovjek koji garantirano uljepša svaki sumorni dan. Sva priča o našim predmetima kao i imena ljudi koji su na njima radili objavili smo na webu kako bi ljudi u njima uživali jer smatramo da je upravo to ono što RoUm donosi – izgubljenu ljepotu predmeta s pričom, predmeta koji stvaraju razgovor i obogaćuju odnose među ljudima.

Koji je prenamjenjeni predmet dobio najviše pažnje? Kakve su reakcije okoline?

U smislu prodaje tu je svakako naš smiješni Dodo, ptičica iz starog željeza koja je nakon nekoliko ponuda otišla jednoj curici koja je kao mala nosila isti nadimak. Što se tiče značaja rekla bih da je to Romski kotač pretvoren u podnu lampu, za njega nam je želja da ga netko kupi i donira školi u Slavonskom Brodu, mislim da je prekrasan simbol izvrsnosti i tradicije romskog rada i da bi bio, uz predstavljanje onih koji su ga izradili, inspirativan mladima. Svatko do nas ima svoje miljenike i nije nam ih lako pustiti, za sada smo imali izložbu i tijekom i nakon nje je prodana četvrtina stvari. Ostali predmeti su za sada u skladištu jer radimo na strategiji prodaje i marketinga u sklopu Akceleratora za društvene poduzetnike ACT grupe gdje smo upravo ušli u drugi krug – u osam najboljih socijalnih poduzeća u RH.

Foto: propuh-roum.weebly.com

Koliko Roma sudjeluje u projektu i koliko od toga žena?

U prvom proizvodnom ciklusu sudjelovala su tri Roma te u drugom pet Roma, a u upravljanju projektom dva Roma. Za sada, u pilot fazi, nismo radili sa ženama, ali planiramo posebnu radionicu za žene tijekom ove godine.

Smatrate li da će ovaj projekt doprinijeti boljoj slici Roma u javnosti ili će im otežati obzirom na korištenje sekudarnih sirovina kao alata?

Mnogo smo diskutirali o toj temi u okviru projekta te sam ja imala tu brigu, posebno jer ne dolazim iz romske zajednice, kako da osiguram da projektom doprinesemo rušenju stereotipa a ne njegovom osnaživanju. Moj odgovor je da ne znam, a opet odgovor je oboje iako mislim da više olakšava nego što otežava. Mislim da će biti vrlo različitih reakcija, ali projekt je osmišljen na neki način provokativno i tu se krije njegova inovacija. Naime, ono što se događa je da kada su sekundarne sirovine, prenamjena istih i bavljenje otpadom postale trendy teme i kao i lukrativno poduzetništvo Romi su istisnuti iz toga. Tu je mjesto gdje RoUm kaže ne, otvara prostor, jasno kaže da od Roma možemo učiti. Nažalost, taj kapital koji Romi imaju od starih zanata i prenamjene ili recikliranja je nastao zbog predrasuda i nemogućnosti zapošljavanja dakle nije nešto što je bilo pozitivno. Upravo zato mi pokušavamo nešto negativno preokrenuti s jedne strane u tržišnu prednost Roma, a s druge strane u redefiniranje stavova prema Romima i osvještavanje nepravda koje su Romima u prošlosti nanesene, kao skupini koja uistinu doprinosi društvu i okolišu i od koje možemo učiti.

Postoje li već narudžbe za novo izrađene predmete? Jesu li ljubitelji autentičnih predmeta i unikata proizašlih iz romske radionice zainteresirani za kupnju istih?

Imali smo razne upite te je pred nama sada mnogo pitanja, hoćemo li raditi po narudžbi, hoćemo li raditi s ljudima na njihovim starim stvarima ili ćemo nastaviti raditi koristeći donirani otpad i slušajući što želi postati. Hoćemo li raditi s dizajnerima interijera ili direktno s kupcima. Naravno, tu će i tržište utjecati na odluku. Ono što me posebno pozitivno iznenadilo je velika podrška od zaklade Baden Württemberg koja nam je dala početnu investiciju i nagradu za socijalnu inovaciju, do Francuske ambasade koja nas je spasila s financiranjem drugog ciklusa proizvodnje ali i organizacijom prekrasne izložbe. Imali smo stručnjaka za socijalno poduzetništvo Michealea Freera i dizajnericu Kikki Franklin koji su uletjeli s volonterskom podrškom u web dizajnu i procesu proizvodnje i prodaje, te smo nedavno odabrani u Akcelerator za društveno poduzetništvo ACT Grupe gdje učimo kako odabrati najbolji put za dalje. Tako da je interes uistinu nadišao sva moja očekivanja.

Projekt “Get a RouM” izašao je iz “ProPuha”, tvrtke za socijalne inovacije. O kakvoj se tvrtki radi?

Radi se o maloj tvrtki za velike ideje, koja je nastala s ciljem razvoja socijalnih inovacija u području javnih politika s jedne strane i društvenog poduzetništva s druge. Tvrtka funkcionira kao konzultantska firma, ali i kao studio za socijalne inovacije vjerujući da je trenutačno od presudne važnost pronaći nove i inovativne načine za probleme u našoj zajednici i društvu. Vrlo često kada kažemo inovacija ljudi pomisle na novu tehnologiju. Međutim, nova tehnologija ne mijenja najčešće ništa ako iza toga nije i socijalna inovacija. Primjerice, tijekom projekta sam se uistinu posramila kada sam shvatila da po prvi puta imam prijatelje na Facebooku koji su Romi, koliko god je Facebook otvorena, besplatna i nova tehnologija neće povezati segmente društva i neće premostiti prepreke i predrasude ako ju ne prate socijalne inovacije kao što je RoUm. To se, iako ne u Hrvatskoj, počelo shvaćati kao ključni problem. To je cilj moje tvrtke koja je i sama socijalno poduzeće ali i moj aktivistički a ne samo profesionalni put. Kako sam studirala sociologiju, mnogo puta sam čula kako se to ne isplati, kako treba studirati pravo ili medicinu. Međutim, kada sam dobila nagradu Europske komisije za socijalnu inovaciju i kasnije nagrade za RoUm bila sam jako sretna što je i ova vrsta znanja i vještina postala tražena i prepoznata. Dakle, svi na studij humanistike. (smijeh)

Foto: propuh-roum.weebly.com

Poznato je da neke zemlje koriste benefite fondova Europske unije za projekte (socijalnog) poduzetništva. Kako kotira Hrvatska na tom polju?

Uistinu nisam stručnjak za to i ne raspolažem brojevima, mogu reći iz kratkog iskustva kojeg imam u tome da je dosada objavljen jedan natječaj za socijalno poduzetništvo, a financiran iz ESF-a (European Social Fund). Bilo je izuzetno puno prijava, ali i problema od definiranja što je to socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj do kriterija, teškog i kompliciranog procesa prijave i vrlo male šanse za dobivanje sredstava. Oba podatka pokazuju s jedne strane koliko još ima posla na ovom područje te kako je interes ogroman. Ono što je dodatan problem je da je definiranje socijalne inovacije, te rad na tome u potpunosti neprepoznat i od strane države i gotovo uvijek u natječajima. S druge strane, u području socijalnog poduzetništva je primjerice grupa ACT ne samo prva nego radi i nevjerojatan posao, okuplja investitore, podučava, provodi natječaje koji su puno jednostavniji i bolje osmišljeni, tako da se bojim da je situacija, kao i uvijek s novim stvarima u Hrvatskoj, da nevladin segment društva krpa dok država u tom segmentu ne profunkcionira.

Kakve su društvene koristi koje nastaju kao rezultat rada socijalnih poduzetnika?

Društvene koristi socijalnih poduzetnika su vrlo široke i raznolike, a kreću se od ekoloških dobrobiti, integracije marginaliziranih skupina, zapošljavanja teže zaposlivih, razvoja lokalnih zajednica, te naravno gospodarske dobrobiti za zajednicu i društvo. Napomenula bih da je socijalno poduzetništvo, osim što uz financijsku dobit generira dodatnu vrijednost za društvo, poduzeće koja preko 80% svoje dobiti ponovno investira u poslovanje i društveno koristan rad. Smatram da je to, u ovo doba divljeg i neodgovornog kapitalizma, i trenutku kada je na svijetu najveći nesrazmjer izuzetno bogatih i svih ostalih, uistinu nužan put za poduzetništvo. RoUm želi pozitivno djelovati na okoliš, promicati prenamjenu a ne razorni ciklus kupovanja i bacanja, zapošljavanje i promjenu stavova prema Romima te se nadamo da će to biti naš utjecaj. Trenutno učimo i mjeriti društvene učinke poslovanja pa se nadam da ćemo vam za godinu dana moći pohvaliti i konkretnim brojkama.

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime